Pregled posta

Način pisanje: Bijelo na crno

(Ovaj post je napisan prije nekoliko dana, prije prošlog posta o najavljenoj promjeni, ali je misteriozno nestao sa bloga, i to 2x. Zato je objavljen opet sada, naknadno.)

Pisanje ovog bloga na crnoj podlozi nema nikakve veze sa fašizmom. To je jasno sigurno svakom čitatelju ovog bloga i sa zrnom soli u glavi te ne treba puno o tome.

Mala digresija: ovaj problem inače je jedna od najvećih Hrvatskih bolesti- fašisti, komunisti i sve ostale ideologije a ima ih puno iako nisu vidljive kao ove prve dvije.

Fašizam, u svakom obliku =vrijedan svake osude. Komunizam? Isto tako Oba su zapravo dva pola jednog te istog zla kao što je zla i ama baš svaka druga ideologija. Ali ljudi proždrti bilo kojom ideologijom najčešće mrze sve ostale koji nisu dio te iste ideologije, ili još gore -ako su drugi ljudi u ideologiji suprotnog pola (iako suprotnog pola oboje međusobnom mržnjom povezani u zlu).



Ima jedan blog koji inače nije vrijedan linkanja isto kao ni njegov "anonimni autor, ali da bi se neke stvari definirale i opisale te zlo raskrinkalo bit će spomenuti u konktekstu.
Dakle, radi se o osobi žrtvi ideologije, koje (kao ni ijedene druge) očito nisam pripadnik te me zbog toga ta osoba izrazito mrzi zbog čega mi je pokušala nauditi svojim blogom (kojeg nećemo linkati). Ona je tada svoju publiku podlo pokušala uvući u svoju mržnju prema meni pa je među ostalim pisala i da sam fašista (jer imam "crni blog"). Sve je to potpuno očekivano u kontekstu mržnje svijeta prema Božjem i ne treba se čuditi već razotkriti a može poslužiti i za opis puno drugih stvari, pa krenimo...

Svjesno pisanje

'ajmo iz početka...u jednom javnom napadu na mene, prije pola godine ili godinu, ne sjećam se... jedna me osoba optužila da sam ekstremni desničar. Siguran sam da u cijelom svom blogu nema ni jednog argumenta za takvu optužbu, ne jer pregledavam bijesno svoj blog nego jer nisam desničar (ni ljevičar). A svoj blog pišem svjesno, pa onda nema straha da ću ispasti nešto što i nisam. Te etikete su namjerno smišljene samo radi stvaranja podjele među ljudima. Druge etiketirati nije fer a sebe pristati etiketirati je naivno.

Odgovorno pisanje

Iza svojih tekstova sam uvijek stajao, stojim i stajati ću svojim imenom i prezimenom i nikada ništa nisam objavio anonimno niti namjeravam ako Bog da, jer je to moja stara, cijeloživotna i zrela odluka. Odgovoran sam za svoja djela a tekstovi su djela.

Osoba koja me anonimno, sakrivajući svoje ime i prezime iza pseudonima pokušala onako baš bijedno, kukavički napasti, živi u istom mom rodnom gradu Pločama, u istu smo školu išli. Pri tom je navodila više puta moje ime i prezime, pored linka mog potpisanog bloga.
(Ovdje je riječ prvenstveno o načinu pisanja.) Sad zbrojite blizinu te osobe, toliku mržnju i želju da me se javno razapne i količinu svog sakrivanja i anonimnosti koja bi joj to sve osigurala. I to je potpuno očekivano.

Pseudonimi i njihova (zlo)upotreba

Pseudonim=lažno ime (grčki ili latinski: pseudo=lažno, nomus=ime).
Može se normalno upotrebljavati radi zabave, estetike pisanja, lakoće pamćenja i "brendiranja" (pravi identitet se inače i ne krije, osim zbog inače principijelne privatnosti korisnika, sramežljivosti, skromnosti, i sličnih inače pozitivnih motiva). Npr youtube je prepun pseudonima koji ne stavljaju svoje ime i prezime i adresu, ali ne kriju lice, svi ih znaju po faci i ponašaju se cijelo vrijeme odgovorno. Pseudonim uzimaju da upotpune svoju youtube pojavu. U tome nema ništa loše dok god se ponašaju ODGOVORNO. Isto kao da se pojavljuju i sa imenom.Isto je i sa onima i bez lica i imena, samo da su odgovorni.
Ali ako misliš radit tektonske pomake i koristit tuđa imena, u ovom slučaju npr koristiti moje ime, a svoje sakrivati to je drugačije.
Ako je netko odlučio ostati anoniman u svom aktivizmu a koristiti identitet drugih, i pri tome još i lagati, to je čak višestruko kazneno djelo (vidi link u donjem tekstu ispod).
Zluopotreba pseudonima je česta kod "aktivista" (terorista), i svih sličnih koji žele imati ekstreman utjecaj na društvo i svijet a da pri tome ne žele snositi ni milimetar odgovornosti za svoja djela. To su Intelektualno i emocionalno nezrele osobe. Vjerojatno u prve 3 godine ni sami nisu dobili ono što su trebali, njihova majka ih je zanemarila, ili tko zna što. Ali to nije opravdanje da pokušaju druge oko sebe povrijediti i raniti, umjesto da si porade na svom vlastitom krpanju. Tek nakon krpanja sebe bi trebali pokušati krpati svijet.

Anonimnost/frustracija : kokoš/jaje

Kod osobe koja svoje frustracije pokušava površinski liječiti čineći drugome zlo, pseudonim predstavlja redovito ono što ta osoba nije, ne može biti, a silno bi to htjela postati, npr neki filmski lik.
Na tom putu "trola" kao posljedica njegovog jadno ispunjenog vremena kojeg bi umjesto zlobnošću trebao ispuniti životom, čeka ga progresivna frustracija, jer on svoje zlo pokušava izbiti još većim zlom. Ta je frustracija i posljedica njegova zla ali je ujedno i gorivo za daljnje zlo. I tako u krug.
Dakle ovo je stvar kokoši i jajeta. Jedno bez drugoga ne ide i nema smisla utvrđivati što je starije.

Zloupotrijebljena anonimnost kao šasija puno veće bolesti

Procijep između stvarnosti bolesne osobe i njene zamišljenje osobnosti medicina definira "rascjepom ličnosti" (shizofrenija).
Ovakve osobe se nalaze u vrtlogu, slobodnom padu, na putu prema dolje, i takve osobe nisu u stanju napraviti nikakvo dobro ni sebi a kamoli u svijetu. Dapače, njima samima je nužno potrebna pomoć.

Internetski trol i državni zakoni

Od "aktivista anonimca" ne treba očekivati nikakvo dobro. On se koristi jako vrlo moćnim alatom-riječju, u zloupotrebi - na štetu sebe i drugih. Kazneni zakon (glava 15. djela Kaznena djela protiv časti i ugleda, točke 147, 148, 149, 150). I "anonimni" internetski aktivist se može zakonski goniti te mu se IP adresa pod kaznenim procesom na nalog (POLICIJA je ta koja ga dobavlja) . Da li kazneni progon ili novčane kazne, te sav stres i hodanje po sudovima, treba nekome tko već očito ima hrpu problema na osobnoj razini i doma u kući?

Stvarna bezvijednost trolova

Zašto ja sada javno ne razotkrijem barem pseudonim ove "junakinje", odnosno 1/junakinju (jedan kroz junakinju, recipročnu vrijednost junakinje, obrnuto od junakinje, kukavicu ili )?
Pa, prvi je razlog taj da ta osoba nije ikakvom svojom pojavom u svijetu vrijedna spomena niti zaslužuje ičim ikakvu pažnju veću od ove koju je u ovoj priči spomenuta isključivo zbog konteksta jer je sama priča važna a ona je eto njezin dio. Ona je sama sebe već osudila na zaborav i odrekla se svoga imena i sama sebe pred cijelim svijetom, i to u svojim pokušajima da drugome naudi.
A za osobu konkretno najbolje se prvo pomoliti jer je molitva najjače oružje.

Riječ je jako moćna. O tome i jest ovaj post. Tko govori Božje riječi, misli ih i piše, zaratit će sa riječima svijeta i Zloga ali će ih neupitno pobijediti. Sve što treba je držati se u Bogu i njegovoj milosti. Riječ istine, svijetla, sa imenom i prezimenom, odgovornošću, neupitno je jača od riječi laži, tame, smrada, anonimnosti i neodgovornosti.

Anonimusi svijeta

Drugi dio ove priče su svi koji zagovaraju anonimno pisanje (sranje) po internetu samozavaravajući se da se do njihova stvarnog indetiteta ne može doći. Istina da to nije samo po sebi pošteno ali ja svima takvima za njihovo dobro i iz žaljenja prema njima samima poručujem da to ne rade jer će tako dobiti lažnu sigurnost u kojoj će napraviti greške za koje će prije ili kasnije platiti. Anonimnost zapravo ne postoji.
Drugi "level" je vaša osobna izgradnja koja je blokirana dok god ste nezreli misleći da ćete serkajući iz mraka svoje učmale rupe napraviti išta dobro u svijetu. Nećete. Dok god ne izađete ne svjetlo. A to za"big deal" stvari na internetnu prvo znači ime i prezime.
Inače šta? Ako se bojiš i sramiš samog sebe šta imaš ponuditi za mene? Sigurno ništa bolje nego sebi.

Pisanje bijelo na crno?

Simbolika pisanja bijelo na crno je da bijela slova znače istinu, a tamna podloga znači zao svijet.
Također, pisanje bijelim slovima ja crnoj podlozi može činiti blog estetski privlačnim pogotovo jer je takvo pisanje neuobičajeno.
Pisanje bijelo na crno je višestruko praktično:
-Prvo, manje se električne energije troši kad vam svijetle slova a ne podloga, jer podloga zauzima puno veću površinu od slova a samojim načinom pisanja zapravo svijetli najmanja moguća površina ekrana.
-Drugi jako važan praktični razlog pisanja bijelo na crno je što ovakav tekst možete čitati na svom ekranu puno komotnije nego crno na bijelo, pored osobe koja spava, jer je tako manji odbljesak u sobi.
-Treći, i možda najvažniji razlog je zdravlje LINK:
dokazano je da jako svijetlo prije spavanja jako loše utječe na zdravlje.





Post je objavljen 09.08.2015. u 13:26 sati.