Marketing
GODIŠNJI ODMOR
Svake godine otprilike u ova doba uzmem godišnji odmor od hidradenitis suppurative. Ovo ljeto mi je toliko dobro da sam nakon godišnjeg otišao i na bolovanje!
Svima je čudan taj moj godišnji jer znaju da sam u invalidskoj mirovini već duže vremena. Taj moj godišnji odmor od HS-a podrazumijeva totalnu odvojenost od te moje bolesti, ne čitam ništa o njoj, apsolutno je ignoriram i jedino što održavam nužnu higijenu i tjelesnu aktivnost. Mentalno se kodiram kao da sam potpuno zdrav i tako se i ponašam. Dozvoljavam sebi alkohol u umjerenim količinama, u krevetu sam samo kada spavam, nosim odjeću kakvu inače ne bih, prožderem čevape i igram na glavomet sa klincima u kvartu, ma milina....
I naravno da je moje stanje puno, puno bolje nego inače. Vječni i najčvršči dokaz da je mnogo toga vezano uz HS u našoj glavi! Nedavno sam bio na svadbi mojeg nećaka i nakon 16 sati u istoj odjeći sam nakon svega uzaludno tražio tragove sekreta na mojoj košulji i rublju!!! Sve se poklopilo, prekrasna i vesela svadba, mnogo pozitivnih vibracija i još na godišnjem odmoru, divota!!!!
Znam da svemu lijepom dođe kraj i tako će skončati i moj godišnji, tj. bolovanje.Trebati ću opet pronaći kontakt sa stvarnošću i ići na kontrole i razne pretrage jer me čeka operacija. Sa takvom stvarnošću se u mozak opet vraćaju HS demoni, spontano počneš razmišljati o glupostima zašto su gotovo sve bolesti ženskog a lijekovi muškog roda, kada će netko urliknuti da se izlječio od HS-a i slično.
No, sada je moje vrijeme bez HS-a i potpuno uživam u tome!! Imam tu privilegiju da živim blizu mora i to koristim maksimalno.Nikada se nisam stidio skinuti na plaži zbog mojih rana i naslušao sam se kojekakvih komentara vezano uz to. Sada sam komentatorima još i čudniji jer se često kupam sa Brunhildom, onim malim dječjim kolom za spašavanje, ili za plivanje, kakogod. Skužio sam da mi puno pomaže da širim ruke u moru i da vježbam sa njim, iako sam svjestan da sam valjda jedini muškarac mojih godina na Jadranu, pa i šire, koji se kupa na taj način. Probao sam i sa onim naramenicama, ali me neugodno žuljaju.
Za razliku od nekih koji se jedva čekaju vratiti sa godišnjeg na posao, ja ću se potruditi što dulje ostati u ovoj fazi. HS je za mene kao i obaveza, mukotrpan cijelodnevni napor koji uz to i boli i koji apsolutno nije ni plaćen. Ovaj moj godišnji odmor je stvar samo moje imaginacije i želje za svojevrsnom defragmentizacijom mozga. Znam da bi me psihijatrijski djelatnik čudnovato pogledao i pripisao određene tabletice kada bi mu pričao o svim ljepotama mojeg HS GO-a, o tome kako je lijepo piti kavu u ranu zoru zavaljen u ugodnu ležaljku tik do mora, lijepo slušaš Allmane i beljiš se galebu. U redu za godišnji, ali uzeti bolovanje od bolesti je malčice čudno. A čudna je i bolest, doduše.
Jedini moment kada mi je HS pao na pamet je bio prije neku noć kada sam išao na noćno kupanje. Taman da ću zaroniti u mjesecom okupano more, kada me je pogodio kamen u glavu. Jedna djevojka se igrala na plaži i slučajno me pogodila. Kamen je bio mali, a glava tvrda, i samo sam se instiktivno prepao da nije pukla jedna od mojih rana, jer to je onaj fantomski strah kada živiš život sa ranama.Djevojka se ispričala, ja se nasmijao i zaronio kao nikada u životu, kao da ću izroniti u Čileu i usput se igrati sa kitovima u pratnji marijačije!. Divota!!!
Post je objavljen 05.08.2015. u 01:20 sati.