Marketing
iluzija, varka, obmana, pričin, utvara
ponekad nas Usud dovede do situacije da vjerujemo svojim osjetilima... koja nas valjda ne varaju... naravno, ne varaju nas osjetila, ne, ne, ona su samo poslušni provodioci onoga što je vani prema onomu što nosimo unutar sebe. a naš je mozak sa svim onim svojim zakučastim centrima, putovima, projekcijama, relejima, komisurama, jezgrama, poljima i kojekakvim drugim nevježi čudnovatim strukturama itekako iskustveno pripremljen da nam stvari predoči onako kako naša narav želi: logično, strukturirano, razumljivo, dapače, samorazumljivo! i često pri tom uopće ne zapažamo da u svemu tomu nešto ipak nije u redu, uljuljkani u svoje vlastito iskustvo, znanje, duboku spoznaju, jel´, koju smo stekli krvavom životnom borbom, i tako smo svjesni svega, neprikosnoveno smo u pravu etc., etc... dok nas ne opandrči neka potpuno neobjašnjiva situacija, nešto čudovito, neprihvatljivo normalnom, tj. našem vrlom umu. u kojeg smo tako sigurni da je ispravan. pa imamo mi utakmmica u nogama, nebu nas niko farbal i z nas norca delal, nedamo se mi sprevarit. i ne slutimo da nam se mozak igra, postavljajući slike onako kako "znade" da bi se nama svidjelo, onako kako nam je, jadnima i bedastima, zapravo jedino prihvatljivo. onako kako smo kao pavlovljevi pesi naučili da bude. točnije: da mora biti! inače se svijet ruši. pa si ondak spremislim: a kaj je s onim uvjerenjima kojima se sadržaj ne može prikazati slikom, modelom, osjetilnim komadom nečega što bi se lako moglo snimiti, izmjeriti, evidentno analizirati i dokučiti? što je sa svim našim mislima o nekomu i nečemu na temelju kojih govorimo, pišemo, ponašamo se, uvjeravamo druge da su naše razmišljanje i stav neprikosnoveno istiniti i ispravni, jer je evidentno iz priloženog...bla...bla..pa onda slijedi zamjena teza, isticanje nebitnog, zataškavanje činjenica, brisanje iz valstite svijesti nepoželjne sadržaje, konstruiranje novih elemenata koji se nikad nisu dogodili, ili nonšalantno izbjegavanje svakog detaljnog objašnjenja jer, eto, čemu sve objašnjavati kad su stvari tako jasne i bjelodane...i tako teče život, sve više i više opterećen iluzijom ispravnosti, iluzijom jedine istine, iluzijom kako je prošlost bila upravo takva kakvom je mi prikazujemo publici željnoj događanja... 
na vuglu ilice i frankopanske... dogovor, ah, evo stižemo jedan..po... jedan... ah, ovo je mali modni detalj, da upotpuni vizualni dojam, he, he
na izgled neugledan ulaz u nedavno otvoren Muzej iluzija, a iznutra, na malom prostoru izloženo mnoštvo dobro poznatih i manje poznatih primjera optičkih i proprioceptivnih varki. zanimljivo, vješto izloženo, dobar odabir primjera, zabavni dodaci i za odrasle i za klince. vrlo jasna, laiku prikladna i znanstveno ispravna objašnjenja pojedine iluzije, uz iznošenje izvornih podataka o autorima ili mjestu prve objave. čestitke organizatorima i preporuka da se ode u ilicu i odvoji vrijeme za zanimljive, zabavne i korisne doživljaje.
igra holograma, svjetlosti, ogledala, neobičnih kutova viđenja
stroboskopske fore, igra divova i patuljaka, gdje mi je nos, a gdje oko, ha, ha
naopaki svijet, s kojeg kuta sagledavaš stvarnost, ili, po starom šekspiju: kako vam drago
a ovo mi je najdraža iluzija, ha, ha. nemam pojma jel to ogledalo koje stanjuje, ili je takav kut snimanje, ili moj mob trokira, opće me nije briga, tu zgledam čist fajn, bum se ja češće išla u tu sobu naslikavat, budem, budem...
jezuš, od svih tih laža i paralaža nam se tak zavrtelo v glavi da nismo imali pojma kaj je dole... kaj je gore... jesmo dole v gradu... ma treba ipak malo osvježenja... prije nego se ode u noćni život!
Post je objavljen 03.08.2015. u 11:29 sati.