Marketing
Purgerica ponovo u Irskoj-IV
Dan oblačan, siv, vjetrovit, ali ipak ne pada pa smo odlučili malo obići najbližu okolicu. Kažem najbližu autom. Krenemo od kuće i ostavljamo našeu prvu susjedu Hungry Hill (https://en.wikipedia.org/wiki/Hungry_Hill) i ovčice na livadama ispod nje.
Bilo kuda da krenete prati vas zeleno ispod nogu i plavo ili sivo okolo tog zelenog.
Naravno bijele točkice su ovčice jer u ovom dijelu (Caunty Corck) pretežno su one po nepreglednim livadama. Nazive sela ja ne uspijem pročitati, a kamoli popamtiti, čak ni najbliže Hollyhillu gdje jesmo. Uglavnom svako malo zaustavljam šofera jer sjajne se fotke nižu. Fotić me nešto zeza. Stajemo zbog vidika, kad ispred mene poštanski sandučić sasvim poseban
Pogled na Atlantik s jedne strane
i nastavak puta ispred mene sa kao naslikanim brežuljkastim dijelom iznad mora
Više manje stalno je bilo kreni-stani-fotkam. I često ne znam koliko je dovoljno pa isti kadar ponekad imam i po desetak puta sa vrlo malim izmjenama. Sa lijeve strane nam je more
a sa desne pašnjaci i meni iznenađenje
prekrasne životinje, a i jedno još veće
krave. I sasvim neobične crne krave. Ova mi je došla skroz do ograde da me bolje promotri. Zezam se sa suputnikom pitajuć ga kakvo mlijeko daju crne krave, možda kakao. Smije mi se dok ja ne mogu skinuti oko fotića sa pejzaža. Tri bijele kućice usred tog zelenog mora i kilometrima ništa drugo. Farme. Ponovo kreni-stani-pogled
i kamena kućica.Nekad za stanovanje, a danas samo za svaki slučaj skloniti glavu kada se kiša spusti.
Još malo crnih krava i zanimljiv tlocrt pašnjaka
Desetak zavoja i stigli smo do jedine žičare sa kopna (to mi je uvijek zanimljivo jer cijela je na otoku) na otok
Ono što me stvarno impresionira kod Iraca je, da koriste stvarno i najmanji detalj kako bi istaknuli svoju povijest. Svuda se nalaze panoi sa kratkim povijesnim detaljima uz dobro obilježene smjerokaze (https://en.wikipedia.org/wiki/Dursey_Island)
Ako želite dalje ili još dalje možete i to vidjeti
No ako se želite uzrujati jer jedan neodgovoran otac svoje sinove vodi po nazubljenoj stijeni desetak metara iznad mora, i to možete
Odlazimo dalje prema plažama gdje se već poneki hrabri kupaju. No ova se nešto zagledala i zablejala u naš auto pa ni makac. Kad je već tako hvatam fotić i klik, klik
Stižemo do plaže, a ono Atlantik podigao tijelo pa mlati po kamenu
Ali i u toj situaciji kupača ima u ronilačkim ljetnim odijelima.
Uz plažu za svaki slučaj pojas za spašavanje, ali ne i spasioca, valjda je još prerano.
Hladno je, kiša se sprema, ponovo, vraćamo se i ja se opet zaustavljam kod konja. Jedan me gleda i krene prema meni skroz do ograde. Lijepi su.
Podragam ga po njišci i onda krenemo na pivo u
zahvalna što je dan izdržao bez jake kiše iako je tog irskog rosikanja bilo kao svakog dana.
Post je objavljen 27.07.2015. u 17:19 sati.