Marketing
život u kojem sam yoga master
prije godinu dana sam se odvažila vježbati yogu. izdaleka nije izgledala tako teško, ali kad priđeš blizu … jako! sa mnom u grupi je jedan srednjovječni gospodin čija srednjovječna gospođa očito vježba već neko vrijeme. znam to jer je i gospođa s nama na grupi, i vidim da joj ide. a sa njega jadnička svaki puta iscuri lokva vode, koju on na kraju sata obriše majicom, da se ne bi netko poskliznuo. čovjek se trudi, uporno drži asane i stenje. smeta mu trbuh, ruke su mu za doći do poda prekratke, zavrti mu se u glavi bar par pute, a na kraju je crven kao da je tračao maraton.
meni je nijansicu lakše nego njemu (jer nemam tooliki trbuh), pa mi je lakše njega opisivati. bolje će slika ispasti.
i onda skužim da ti kojima to tijelofrkanje ide vježbaju već godinama. pače, desetljećima. da sam se barem na vrijeme sjetila. dok se trudim da istegnem ćuku prema dole zamišljam da imam život u kojem sam rano otkrila benefite yoge. recimo, u petnaestoj. ima hrpa gluposti koje su mi tada pale na pamet, a koje bi sada u sjećanju rado trejdala yogom.
da mi je takav život, do sada bih već postala yoga master i levitirala bih redovito na tri prsta lijeve ruke. imala bih neko posve drugo tijelo, malo manje slično gore opisanom gospodinu, a više gospodični dole.
Post je objavljen 17.07.2015. u 11:19 sati.