Marketing
Planine
Kako više ništ ne pišem tako nisam ništa mislio pisati niti o prekjučerašnjem neobaveznom posjetu vrhu planine, ali interesantna reportaža koju je o tom danu napravio Unusual suspect povukla me da ipak objavim i svoju stranu priče.
Zamišljena kao kondicijska priprema za neko jače planinarenje u skoroj budućnosti ova šetnja se pokazala prilično zanimljivom sama po sebi.
Namjera mi je bila iz nižeg dijela planine prijeći centralnim i najvišim grebenom gore Ivanščice, koji je na svim kartama jednostavno imenovan Planine. Kada sam prije mnogo mnogo godina prvi put sam samcat izvršio uspon na vrh gore tada sam uzeo upravu tu rutu preko Planina. U ono vrijeme to nije bila markirana planinarska staza kao što je danas... bila su to dobra vremena, a bila je i jesen k tome.
No kako god bilo došavši na predio Obršje (smješten malo sjevernije iza brda na kome je gradina Oštrc) maknuo sam se s kolnog puta i uputio se nekim puteljkom koji je očito probijen nedavno za potrebe šumskih radova. Sa svake strane tragovi sječe, granje i pokoji komad debla. Padine iznad i ispod puta su ogoljene. Kako sam na početku tog šumarskog puta primjetio nekoliko planinarskih markacija i strelicu s natpisom "vrh" pretpostavio sam da ću njime stići na početak nove markirane staze- transverzale preko Planina.
Krivi put
Nažalost kako sam napredovao putom sve više sam gubio na visini što nikako nije bilo dobro jer južna padina Planina je jako visoka i strma... al rekoh ajde da vidim kuda vodi ovaj put i tako sam malo po malo nizbrdo došao do spoznaje da je put slijep i da vodi samo dokle je šumarima odgovaralo za potrebe eksploatacije drva.
Tu na kraju puta okrenuo sam oštro uzbrdo. Malo sam se probijao kroz ostatke sječe ali kad sam se uzdigao iznad sječine već je išlo lakše.
Uspon je bio izuzetno strm i dugačak, da nisam proklinjao znatiželju koja me odvela slijepim putem primjetio bi odmah da je to baš savršeno pogođena ruta za intenzivni trening :-))
Napokon na grebenu, na markiranoj stazi, bez zaustavljanja jurim dalje Planinama prema sjeveroistoku.
Tu je na nekim mjestima greben okrunjen brojim lijepim stijenama. To su tzv. vještičji oltari.
A na jednom mjestu otvara se vidik s grebena prema jugu.
Iako se više ničemu ne bi trebao čuditi opet su me uspjeli začuditi likovi koje sam susreo na toj sada (nažalost) populariziranoj trasi. Prva grupica bila je predvođena starijim bradatim vođom, očito iskusnijim planinarom za kojim je sa dvadesetk metara zaostatka kunjao ostatak družine. I pita on mene koliko još do planinarskog doma Majer (podno ranije spomenute gradine Oštrca), pa pola sata velim mu. Jao pa ubit će me ovi iza- odgovorio je na to razočarano. Kako se kunjajuća družina približila počeli su raspravljati da li im je bolje onda vratiti se na cestu (!) Jako me začudio prijedlog takve alternative jer put makadamom prema PD Majer je dugi marš koji uključuje i neke blaže uspone i koji ne bi svladali sigurno ispod sat i 15 min hoda minimalno! Na računajući uopće povratak od te točke grebena pa natrag do ceste!! Vidio sam da ih za njihovo dobro moram ohrabriti da ustraju na putu kojim su već krenuli, rekoh im da je dalje sve nizbrdo i da nije to tako daleko nego radi opreza na strmom spustu se izgubi više vremena, da sada tu trasu svi koriste i da nije to ništa posebno (barem ne u smjeru prema dolje :-) i tak nastavili su nekako dalje. Ajd, mislim si, potrefilo se tako da su se ljudi malo zbunili. Ali ko za vraga niti pet minuta kasnije opet jedna još veća ekipa, malo mlađih ali korpulentijih muškaraca... i opet ih zanima koliko do Majera. Pa pola sata, ali nizbrdo je... Pa kako pola sata na tabli je pisalo 20 min... kmee kmeee. Pa da li je Majer otvoren, da li je Dragec (domar PD doma Majer) tamo, rekoh da treba biti otvoreno budući da je nedjelja ali ja sam dom zaobišao nadugo i naširoko itd. I njima govorim da je samo potrebno malo opreza na strmom spustu pa je zato vremenski duže nego da se skotrljaš slobodnim stilom niz padinu... i ajd dobro idu oni dalje ali slušam ih još iza tridesetak metara još procesuiraju informaciju "kmeeekk pa zašto pola sata, pa kako... a jooo... da barem..."
Na kakvoj tabli je onaj pročitao 20 min mislim si i gledam pažljivo, tu tablu naravno nisam nigdje putem pronašao. Za pretpostaviti je da ljudi piju iako nisu za to... a isto je tako i sa kretanjem planinom... a i mnogim drugim stvarima. Vidi negdje na televiziji pa onda ajd idem i ja tako... :-P nemam drugog objašnjenja.
Malo u prolazu preko vrha Belige najviše točke Planina. Šumovit vrh bez pogleda.
Kad sam izašao na makadamsku cestu prema vrhu Ivanščica držao sam se nje jer je prečica stazom kroz šumu bila zakrčena dugom kolonom planinara... ali ok, na vrhu ima puno novouređenih stolova na otvorenom.Ima mjesta za sve. Nakon kratkog posjeta vidikovcu "Kiosk" koji gleda prema Ivancu i Prigorcu smjestio sam se za stolom u hladovini.
Donio sam si sa šanka dvije pive Laško i Crno Velebitsko (da hodam dvaput uzastopno na šank u kratkom intervalu ko budala) Interesantni su mi neki ljudi koji briju na nekakvo čistunstvo, a koji bi se prije ubili nego da si donesu dvije pive jer što ako ih netko vidi. Pa taj koji si nosi dvije a sjedi za stolom sam pa sigurno će se napiti, nego što, a možda i inače je pijanac?? Što ako vidi netko poznat, pričati će se o tome! Znam dobro kako neki ljudi razmišljaju :-) kako se jadno održavaju imidži nekakvih konvencionalnih odnosa :-P kakvo je to lutanje i strah, ako se ne osjećaš sigurno niti popiti si pivu (il dvije) :-(( da ne bi se pronio loš glas u visokim krugovima. Životi provedeni u građenju nekakvih fasada koji u pravilu završe s iskrenim poistovjećenjem fasadera s fasadom. A što je onda tak loše u tome- pa ništ osim sitne činjenice da je to fasada na zidovima vlastite grobnice... ali hej, lijepo je dekorirana, čista i ukusna, sve na svom mjestu, funkcionalno :-D A još kad se takvi nađu mjerodavnima objašnjavati nekome "kako zapravo stvari stoje" i "kako bi bilo najbolje" uhuhuhu kakav je tek to šou!
Ali kako je s pivom tako je i s mnogim drugim stvarima, to je samo simbolika, može se raditi i o stavovima svjetonazorskim koji se isto tako "doziraju" pažljivo već zavisno pred kime se govori. Nešto mi se to sve skupa ne sviđa, ta ideologija kompromisa koji to nije nego je zapravo - farsa kako u startu, tako na sredini i na kraju :-D hihi... koji trebaju prepoznati će se u ovome- ali i propustiti opet pravu poantu, ne sumnjam.
Neko vrijeme sam tako sjedio u hladovini razmišljajući da li je kolega Unusual suspect sa svojim komandosima već protutnjao vrhom jer meni je trebalo sat i pedeset minuta za uspon, nešto sam vremena izgubio na onoj strmoj padini... i tako to. Pala je i treća pivica Velebitsko crno (6%)- ne nalazi se to baš bilo gdje u slobodnoj prodaju pa kad sam već tu... Nego čuo sam od nekih šatroznalaca da za toplog vremena ne pašu jaka tamna piva!? Dragi prijatelji - uvijek pašu jaka tamna piva. Ne pašu jedino onda kad ih nema. To što se netko napije od pogleda na otvorenu flašu je druga tema i ne govori toliko o svojstvu pića koliko "pilca" zar ne ;-)
Odoh na Piramidu odakle se pružao neloš pogled prema Varaždinu, naziralo se neko veliko jezero mislim da je to akumulacija Varaždinsko jezero. Ono šte me osobito okupiralo je bilo dalje na istoku- dolina Bednje podno istaknutog vrhunca Čeva. Baš mi je interesantan taj kraj jer mi budi davne uspomene sa prvog biciklističkog kruga okolo cijele Ivanšćice tada smo pedalirali zapadnim dijelom te doline od Bele do Margečana- lijepa dionica.
Na ovoj slici se najbolje vidi- to je ona dolina u sredini desno, a najistaknuije brdo (u izmaglici) blizu desnog ruba je Čevo. Tamo treba opet ići.
Tako sam malo duže proboravio na Piramidi jer je gore bilo mirno i tiho, iz nekog razloga samo rijetki posjetioci se odlučuju pristupiti tome vidikovcu... valjda altofobija :-S
U zadnje vrijeme dosta snimam selfije. Zapravo sam snimio neke ozbiljne selfije u ljetu 2010. godine dok selfiji još nisu postojali, dok nitko niti nije znao da će to postati popularno. I to nije šala. O tome će možda biti govora opet jednog dana... iako prije da neće.
Kako god uslijed objektivno-realne opasnosti od zloupotrebe i makinacija prisiljen sam u današnje vrijeme poduzimati sofisticirane mjere zaštite identiteta.
U podnožju metalne konstrukcije Piramide.
Ubrzo nakon silaska s Piramide napustio sam vrh gore Ivanščice. Veli Unusual suspect da me vidio dok sam prolazio kraj Pasarićeva doma ali nije vjerovao da sam ja jer sam gledao u mobitel :-) moramo se zato pametnije sporazumjeti: drugi put budem obrijane glave, u bordo puloveru, sjediti ću u lotosu tamo kod one nadstrešnice lijevo od doma (gdje je prije stajala mješalica za beton) tako da nema zabune ubuduće.
Zdravo.
P.S.
Da... poslikao sam ovo jer činilo mi se da bi možda mogla biti mistična gljiva škriplin, ali izgleda da nije nego je nekakva obična guba.
O škriplinu više naučiti ovdje:
http://www.agroportal.hr/eko-i-hobi/gljivarstvo/17015
http://www.boletus.hr/prikaz.asp?slovo=Polyporus+squamosus+(Huds.)+Fr.
Post je objavljen 14.07.2015. u 17:16 sati.