(...ili kako naći parking u velikoj gužvi....)
Čovjek nije usamljeno biće, niti biće prepušteno samo sebi. Ako se nauči pošteno gledati na Svijet oko sebe, uvidjeti će da su oko nas ,s nama u životu, uvijek duhovni pomagači. Anđeli čuvari i duhovne osobe (netjelesne) koje su uz nas (ili kroz cijeli život, ili u pojedinim periodima života) da nas usmjeravaju i pomažu nam. (Vrijedno je razviti odnos s njima, barem u vidu zahvalnosti kada primjetimo da nam je bilo pomognuto, ali to je jedna druga priča.)
Također, čovjek je uvijek i nedjeljivo vezan uz Boga. Stvoriteljicu, Stvoritelja, Božansku osobu, Kozmičku svijest, Majku Svijeta.....možemo Je imenovati kako god i dodjeljivati Joj ili oduzimati ljudske atribute, ali, sve je to u osnovi sasvim nevažno ,Ona je tu i je takva kakva jest i bez nas samih i našeg gledanja na Nju. (Iz našeg skučenog ljudskog stanja važnije je praktično razvijati vjeru i povjerenje, nego raspravljati o božanskim osobinama. Dakako, tko osjeća da je pozvan da tako čini, svakako treba to činiti.)
Osobnu vezu s Majkom Svijeta zovem intuicijom. Možemo ju zamišljati kao misaonu konekciju koja teče u riječima (na primjer u stilu molitve) ali je to ipak osjećajna, osjetilna veza .
To je ideja koju osjetimo , eventualno čujemo unutar sebe kao zvuk ili riječ, ili vidimo unutarnjim okom kao sliku, koja nam dolazi, bilo tražena ili ničim izazvana (neizazvana našim svjesnim pitanjem), kao pomoć u svakodnevnim situacijama (dakle sasvim trivijalnim) ili sasvim nesvakidašnjim situacijama (na primjer onima koje nam mijenjaju život) .
Osim traženja pomoći od naših Pomagača (čiju pomoć možemo osjetiti čak i najopipljivije načine) ili intuitivnih inputa koje osjetimo u nutrini našeg bića, oko sebe često možemo vidjeti znakove u vidu koincidencija, susreta s životinjama na neuobičajenim mjestima ili vremenima, te u vidu drugih neobičnih pojava koje možemo uočiti ako slobodno i budno pratimo Život oko sebe.
Gledam na te znakove kao poruku iz Duha , da sam ili na pravom mjestu i da sve teče po Planu, ili na podršku kada sam satrta u danu punom muke i dubioze , ili jednostavno kao na simbole koje valja protumačiti ako sam baš specifično željela i tražila pomoć u razumijevanju ili rješavanju neke situacije. Ako nisam ništa tražila, tumačim to kao blagonakloni pozdrav i osmjeh podrške. Ne obazirem se primarno na to kakvo je uobičajeno tumačenje kojeg simbola, nego više kakav je moj osjećaj .....i sliku uvijek treba tražiti sa odmaknutog gledišta, bolje se vidi.
Na koncu, ne smije se zaboraviti nego uzeti kao punovrijednu činjenicu da su ljudi ljudima nositelji poruka. Svi smo jedni drugima pomalo psihopompi (bože, kako je to guba riječ :))) ).
Bila je na facebooku nedugo objavljena jedna izreka koja kaže 'We are all walking each other Home'.
Teško mi je to lijepo prevesti, jer ovo 'to walk someone' je više od praćenja koga, uključuje i vođenje i činjenje društva....
Dakle, poruke nam mogu doći i u vidu riječi ili djela iz usta ili ruku ljudi koje uopće ne znamo, mogu biti riječi prijatelja prijatelju, mogu se manifestirati u vidu inspiracije i motivacije koje ljudi (ponekad skroz nesvjesno) pružaju drugima.
Najbitnije od svega jest to da ne moramo, jer je često potpuno ograničavajuće, tumačiti svoj život i Život svjesno si objašnjavajući stvari ,bića i pojave. Život treba osjetiti . Iskoraknuti iz Uma i osjetiti.
Post je objavljen 04.07.2015. u 16:51 sati.