Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/relay

Marketing

Insomnia

 photo 3e5ff74f-8363-42b1-b83f-aad13155e8f0.jpg
(photo by Mayday)

Lezi, ispruži se na kutnoj
sparno je, da

ne pomaže nam ni škriputavi stropni ventilator
stavljen na 3
samo miješa vrućinu s vlagom
i podiže prah pastela i prah cigareta
s poda i iz prepune pepeljare
(jer lijeni smo i neće nam se
lijepo je ležati tako
i zbrajati kapljice znoja
irisom po goloj koži;
delicious idleness
još bolje:
dolce far niente
kako kažu Talijani,
umjetnici hedonizma)

u kovitlac boja i ne-boja:
kompletan spektar
valeri
saturacija

sve je to naše
u nama
pod nama
pred nama

i duga, tamna, pariškomodra noć
i svjetleće rupe iznad, u plavom
koje, prodirući, progorjeli su
jednom odaslani signali:
živi, žarki fotoni
davno umrlih zvijezda.

Mjesec je pun i lud;
pravo vrijeme za nas
lunatike-lutalice
slučajno sklupčane jedno uz drugo
u sigurnom kutu
pod krivim nagibima tijela
pod pravim kutom upada
svjetlećih kapi-putokaza
niz moj vrat
niz tvoje čelo;

zažmiri.
Znoj u očima peče
zažmiri.

Ispod tvojih kapaka nazirem daleki, ledeni Sjever
ogoljela stabla, suho granje, kišu
i oblutke, otapanjem ledenjaka nanesene
koje prevrće, brusi, glatkima čini
rijeka neka što teče retrogradno;

sam si uz mene

preko tvoje samoće mogu prijeći
tek površinski
po onoj tankoj opni
što dijeli ti žile od zraka;
mogu ti skupljati znoj sa čela
i nacrtati prstima praškastim od pastela
nešto;
možda šaru-snovolovku...?
Bit će lijepa, obećajem.

Moj pastelni prah i tvoj hladni znoj
stvorit će novi spoj i tehniku:
akvarel;

samo ostani tako ležati uz mene
slijepljenih trepavica.

Vidim te jasno, zlog čarobnjaka:
u kipove pretvaraš sve što dotakneš
ali to je tako divno, vječno
i ja se tvog dodira nimalo ne bojim;
pretvori me u kip, pravi
odavno ukipljenoj, možeš mi samo dodati vrijednost
jer moja je ukipljenost urođena
bezvrijedna
beskorisna
beživotna;
udahni mi život svojim dahom
usta na usta
zla čarolija, da
ali pali
uvijek...

Zla sam i ja, to osjećaš i bez znanja svjesnog;
čaša na stolu, orošena
ledenim kockama do vrha napunjena
opasno izaziva moje prste.
(i ti si magnet mome zlu, znaš?)
Kako bi bilo da ledenu kocku
spustim na najmekšu točku tvog trbuha
i pustim ju da se otopi
sama od sebe, na tebi, dok spavaš?

Bi li te probudio
taj ledeni žar na koži?
Bi li ostavio ikakav trag?

Jer tvoji zubi jesu
ono jedva primjetno potkožno crvenilo
nosim ponosno
poput ljetne koraljne ogrlice oko vrata;
moj must have za ovu sezonu.

Najesen, tko zna što će nam donijeti
novi trendovi
zato

lezi
zažmiri;

ljeto je, proći će...




Šaljem ti šašavi Mjesec;

pusti da bar noćas budem
ja
ta
zadnja cigareta prije spavanja.






Post je objavljen 06.07.2015. u 05:29 sati.