Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/candy

Marketing

Kako odgovoriti na "kozo glupa" u prometu?

Svakodnevno sam i intenzivno uključena u vlastitu promidžbu sama sebe kao pozitivne "ja mogu sve" osobe, i kad se "ufuram" u taj osjećaj, zna mi se dogoditi da me duže vrijeme drži. Sjajna stvar. Djeluje po principu "lažnog osmijeha", znate onu teoriju da je dovoljno cca 68 sekundi smijati se, i taj osmijeh nam iz usiljenog postane iskren, prirodan, a raspoloženje se drastično popravi? E, to je ta teorija. Tako sam ja izabrala da ću (osim par trenutaka slabosti koje si dozvolim) biti pozitivna, dobro raspoložena i nasmijana.
U nedjelju sam s klincima bila kod mojih, spontano navratila, pao roštilj, zajebancija, uživanje... ma, super. Ali nekako nisam bila raspoložena. Sama sebi sam govorila smij se, iskoristi sve lijepo ovdje, i pomalo me popustila zlovolja i fakat sam se uspjela opustiti i uživati u predivnom popodnevu s obitelji.
I vraćam se ja oko 9 navečer kući, vozim uskom cesticom nizbrdo, mimoiđem parkirani auto uz rub ceste, i sretnem drugi auto koji mi dolazi ususret. I sad, taj drugi auto skrene naglo prema meni, kao prema sredini ceste i blokira prolaz. Ok, mislim si ja, vjerojatno skreće u dvorište kuća uz moj rub. I ostanem u tom uvjerenju nekoliko sekundi, stojim nasred ceste i čujem zvukove iz drugog auta. Vozač se ljuti. Ja ne kužim. Govori nešto. Gestikulacija negativna. Ups. Što se dogodilo? Dođe mi iz dupeta u glavu da se vjerojatno radi o nekakvom frustriranom vozaču, koji nema namjeru skrenuti u dvorište nego je namjerno blokirao cestu da mi "očita" bukvicu. I zadržim svoj mir, dam se s autom skroz desno i krenem dalje. Kad li spusti "gospodin" staklo svog prozora i zadere se: "Mogla si ovo odmah napraviti, kozo jedna glupa."
Ljudi moji, da nisam bila toliko u šoku, ja bih mu vjerojatno mahnula i nasmiješila se. Ovako sam mirno samo krenula dalje. Pogledala sam usput da "gospodin" na stražnjem sjedalu vozi malo dijete, cca 5 godina, koje je sjedilo nevezano, bez autosjedalice, nagnuto prema (?) ocu, te znatiželjno upijalo i učilo od "pametne" odrasle osobe koja ga vozi.
U isto vrijeme, moj stariji sin šokirano je rekao: "Mama, ovaj čovjek ti je rekao kozo glupa!". Okrenem se ja prema svojim dečkima, uredno zavezanima u svojim autosjedalicama, i kažem: "Da, čula sam ga, dečki. Ali to više govori o njemu nego o meni. Ja očito nisam koza glupa, a on je i puno gore od toga. Najžalosnije je da je i svoje dijete sad naučio kako se ponašati prema ženama u prometu. Mislim da sam postupila ispravno što se ne obazirem na ovakve ljude i idem dalje svojim putem. A jeste li vi nešto naučili iz ovoga?".
Gleda moj sinko, vrti okicama i kaže: "Naučili smo da kad je netko glup i blesav, da se treba maknuti".
Ubaci i mlađi svoj komentar: "I naučili smo da je on, koji je tebi to rekao, to ružno što je tebi rekao, a ne ti, mama. To je on ustvari sam sebi rekao".
Nasmijala sam se. Totalno su pravu ta moja djeca.
Istina, mogla sam se i ja upustiti u svađu, ali nekako sam bila u svom mirnom, sretnom filmu, i tko zna gdje bi bio kraj reakcijama dotičnog "gospodina", je li on jedan od onih koji u pretincu nose noževe i pune crne kronike? Mogla sam na telefon nazvati tatu i šogora, koji su uz roštilj prilično popili, da dođu braniti moju čast, ali čemu to sve? To bi samo potvrdilo da sam dotičnog "gospodina" ozbiljno shvatila i doživjela, a nisam.
Još sam se nekoliko sekundi zabavljala mišlju kako bi mi tata reagirao da sam ga zvala, i odbacila takve misli te sa smiješkom krenula dalje.
Već sam se nekoliko puta, upravo u prometu, uvjerila sam je pozitivna reakcija na ružne poteze drugih vozača gotovo lančana. One koji su vjerojatno i bez sigurnosti volana takvi, loši, smiri. One dobre, koji vjerojatno samo imaju loš dan, odobrovolji. Ponekad je sitnica, mali znak pažnje, tople ljudske geste dovoljna da se i sami bolje osjećamo. Neovisno o tome jesmo li mi ti koji toplu gestu dajemo ili primamo.

Ps. Što se tiče mog bračnog života... moja gora polovica razmišlja o povratku kući, ali mislim da nije još nabacio pravu reviziju samog sebe, što je i bio razlog odlaska. Po noći kad se probudim, molim se da sve završi kako treba, da bude dobro za mene na kraju, ma kakogod, samo da promjena bude pozitivna.

Post je objavljen 24.06.2015. u 12:25 sati.