Met, prošlo je punih pet godna kako sam ti vjerna. Toliko ne traju niti mnogi brakovi ili veze.
Ponosim se tom svojom vjernošću, mada, ja sam uvijek bila vjeran partner, prijatelj..vjerno sve.
Ponekad se prisjetim naših početaka. Čine mi se kao dječja igra.
Prošle smo učenje prvih koraka i riječi, sve one dječje zarazne i ostale bolesti, sve viruse i brojne padove.
Uspješno smo savladale sve to i preboljele mnogo..
Možda i previše.
Kažu kako nam život daje upravo onoliko koliko možemo izdržati. Valjda su u pravu.
Što te ne uništi, ojača te.
Mijenjam definiciju ove mudrosti u..ako te nije uništilo, znaš da si bio hrabar i da si se borio zdušno.
ne mora te ojačati, jer mnogo puta sam postala još slabija, ranjivija. ..krhka, poput pera na vjetru.
A možda je ipak to jakost u slabosti, tko to zna..
Kako odrastam, sve manje znam..ili samo tako mislim..
Što se promijenilo u ovih pet godina?
Sve i ništa..možda više onoliko koliko sam se trudila promijeniti.
Sad sam već predškolac, znam prva slova i brojati do deset.
Znam mnoge riječi, ponekad mi se čini i previše njih..
Znam samo da i dalje volim ovo mjesto
I neke ljude ovdje, koji su mi postali poput dugogodišnjih prijatelja
Sretna sam s tobom Met
Volim tvoje zanose i čežnje, zapravo, nedostaju mi zadnje vrijeme
Volim tvoje tuge od kojih si ponekad znala napraviti priču
Ne onu ukoričenu možda, ali važnu..za mnoge..
I znaš, volim te Met, jer si sa mnom prošla zaista mnogo
I izdržala puno..puno tuga, radosti, čežnja i žudnji
Mnogo snova i neispunjenih očekivanja, mnogo suza sa okusom jagoda i šetnji po tankoj liniji između Sunca i Mjeseca
I zaista te nikada nisam prevarila, iako si ti možda pomislila tako
Jer, vjerna sam ti već punih pet...
I vjerna ću ti biti uvijek
Spasila si me kada me baš nitko nije mogao spasiti
Čekala si me kada me nitko nije mogao čekati
Hrabrila si me kada su me rijetki mogli
Davala si mi boje kada je trebalo
I zato te jako volim Met...
Post je objavljen 05.06.2015. u 23:49 sati.