2. lipnja 2015.
Promatrano s gledišta što je netko postigao na kraju svojega putovanja, nema razlike između oslobođene duše (jivanmukta) i poklonika; oboje su iznad ega (ahamkara), prirode (prakriti) i njezina tri svojstva ili gune, zatim iznad pravila i propisa (dharma) koji upravljaju moralnim poretkom, što se bavi odnosom kasta i životnih razdoblja (varnašrama). Srca i jednih i drugih bit će ispunjena suosjećanjem i potrebom da čine dobro u svijetu. Na takvo postupanje potiče ih njihovo božansko blaženstvo rođeno u Jednoti. Oni neće imati želja jer želje su plod osjećaja „ja“ i „moje“. Tek kad su te želje iskorijenjene, ljudi postaju iskreni poklonici, zar ne? Zato u njima ne može biti mjesta za želje. Iskreno govoreći, ti su poklonici utjelovljenja besmrtnosti (amritasvarupa). Za sve s takvom prirodom ne postoji druga čežnja osim za slatkim duhovnim blaženstvom (ananda).
(Prema Vahini, 39. poglavlje)
Iskreni poklonik ispunjen ljubavlju za Gospoda pozdravlja sve ono što se može pojaviti kao kazna kao nešto što je za njegovo vlastito dobro. (Baba)
Post je objavljen 02.06.2015. u 08:35 sati.