Marketing
TRS, LOZA, GROŽĐE… I SUMPOR, 5B Vazmena, Iv 15, 1-8 Palma, 18. svibnja 2003.
Treba živjeti, ali kvalitetno. Jer što je život bez dobrih plodova; onih koji su na radost nama i onima oko nas. Ta mudrost upisana je u sve stvoreno. Isus kao Mediteranac razumije se u vinogradarstvo, i ukazuje na to na primjeru vinove loze. Svoju svrhu loza ima u onom što od sebe daje: grožđe za jelo, za sok, vino i prošek. Njeni plodovi, prije svega njeno vino, simbolom je radosti. Čežnja za radošću čovjeka motivira u svemu, ali je i izvorom frustracija kad ne nalazimo puta do nje. Od loze se ima što naučiti.
Loza bez čvrste povezanosti s trsom ne može biti plodna. Ostaje bez vitalnosti, suši se, i izgara kad je dohvati požar. Grane svog života valja pružiti trsu od kojeg nam život dolazi. Sljubiti se s izvorom života. Bog je naš trs - ali po plodovima se poznaje da li je on to doista. Ili smo se, pak, oslonili na svetu sličicu o njemu; besadržajni pojam. Plodovi nas izdaju. Moguće je tako da netko, tko riječima ne ispovijeda svoju pripadnost Bogu, ali dobre plodove donosi – da je zapravo o njega oslonjeniji nego besplodni kršćani.
Segnuti svojim granama do Boga znači pronaći ga tamo gdje nas čeka; ući u zajedništvo s ljudima po kojima nam svoju snagu želi dati; živjeti u staležu u kom ćemo moći angažirati svoje talente; baviti se poslom po kom ćemo umjeti donijeti plodove radosti.
Da bi rodom urodila lozu treba okopavati, gnojiti, podrezivati, plijeviti, sumporom i modrom galicom polijevati. Kad bi svijest imala, loza bi zacijelo pomislila da je vinogradar njen dušmanin jer uza sve što joj čini, još je i otrovom polijeva. Valja nam podnijeti udarce okopavanja, podrezivanje kad nam se oduzima što je srcu priraslo, gnoj poniženja, i otrov koji nas brani od većih zala. Spomenimo i kolce za koje loza treba biti privezana, oni su simbolom čvrstog nauka crkve o koji nam se valja osloniti.
Brinuti nam je za lozu s velikim marom, krčeći tlo, mičući kamenje, praveći oko nje suhozide. Poput onih u primoštenskim vinogradima, gdje je stoljetni trud vinogradara iscrtao po čitavom području jedinstvenu sliku od kamenih zidova, osobitu umjetnost. Može se reći da umjetnost i nije drugo doli oslobađanje prostora životu; omogućavanje trsu da rodom urodi.
Zapušten vinograd, osim što roda ne donosi, u opasnosti je zbog suhih grana da plane kad požar bukne. Evanđelje će reći: «Takve onda skupe i bace u oganj te gore.» Svojom nebrigom, sami sebi pakao stvaramo.
Jedan propovjednik poentirao je ovo evanđelje u kratkoj ali snažnoj rečenici. Pročitao ga, i zašutio. Dugo je šutio. Nazočni su postajali sve tiši, dok konačno u crkvi nije zavladao tajac. A onda se začuo njegov glas: «Isus Krist, ili pakao!» Potom nastavio misu.
Nema nam druge, već trsiti se ostati na Trsu.
--
Danas ljudi znaju što je vino, ali ne baš što je trs. Znaju što je mlijeko, ali od kud ono baš i ne. ('onaj')
Post je objavljen 03.05.2015. u 11:04 sati.