"Al i sada otiđem često na stare adrese mladosti moje."
Neke stvari i osjećaji čine se toliko dalekima kao da su se zbili u prošlom životu, a ponekad je samo sitnica dovoljna da sve one opet nahrupe na površinu..
Zaboravljena pjesma, zaboravljeni miris iz osnovnoškolskih dana, zaboravljena bilježnica, zaboravljena stara ljubav, zaboravljeni san dovoljni su da pred nama iskrsne jedan daleki mali svijet, svijet koji smo gotovo zaboravili, a zapravo leži negdje duboko u nama...
Kako godine prolaze sve se više preispitujem o tome idem li u pravom smjeru, jesam li na dobrom putu, radim li sve ispravno, gdje sam pogriješila, što ako sam mogla više, bolje, što ako to nije to, što ako, što da, je li to zbilja ono što želim i slično.. Dani tako brzo prolaze, toliko vremena prođe na banalne svakodnevne stvari, na utrku za vremenom, na obaveze da mi se nekad čini da sam u svemu tome zanemarila sebe, neke svoje snove, želje, hobije...Nedostaje mi ono vrijeme kada sam imala dan samo za sebe, nedostaju mi oni bezbrižni sunčani dani, nedostaje mi ono vrijeme kad sam se manje preispitivala, kad sam manje racionalizirala, kad sam vidjela manje prepreka i granica, kad sam živjela samo u sadašnjem trenutku, kad sam više sanjala...
Večeras mi nedostaje on, moj najljepši Božji dar..
"Ako izgubim tebe ja izgubit ću ljubav
ovu beskrajnu sreću koju pružaš mi ti
Ako izgubim tebe ja izgubit ću nježnost
i toplinu tog gnijezda koje svili smo mi
Ako izgubim tebe ja izgubit ću sve."
Ponekad mi se činiš tako dalek, a ponekad imam osjećaj kao da se znamo oduvijek. Hvala ti na ljubavi i srcu koje mi nesebično daješ, hvala ti za svaki trenutak u kojem smo sretni, hvala ti za to što i kad me ne razumiješ želiš me razumjeti, hvala ti za to što podržavaš moje snove, hvala ti za sigurnost koju mi daješ, hvala ti za sve zajedničke sunčane dane i za sve obrisane suze. Ima večeri kada samo želim da me zagrliš i da plačem na tvom ramenu. Hvala ti što me ohrabruješ i što mi daješ ono najbolje od sebe. Hvala ti za svako jutro u kojem me obraduješ porukom i za svaku večer kada liježem s tvojim imenom na usnama...
Hvala ti za svaki onaj trenutak u kojem gledam te tvoje nježne oči i zahvaljujem Bogu što si moj moleći ga da tako ostane zauvijek.
Hvala ti za taj nalet emocija koje osjetim svaki put kad ležimo zagrljeni ili kad te pogledam u oči i vidim da si bezuvjetno moj.
Nakon one bolne šutnje jučer zagrlili smo se svatko sa svojim brigama i tugama koje nikako nisu znale prijeći u riječi, ali naši dodiri i poljupci govorili su umjesto nas. Koliko god ponekad bilo teško, mi uvijek imamo našu ljubav, imamo jedno drugo, imamo onaj samo naš trenutak kad se pogledamo i kada cijeli svijet stane jer tada srca govore umjesto nas...
Mi smo samo dvoje zaljubljenih sanjara, dvije romantične duše koje još uvijek vjeruju u sunce poslije kiše, u svaki novi dan, u ljude, u to da u životu, koliko god teško bilo, postoji toliko toga zbog čega ga se isplati živjeti..Toliko neispričanih priča još uvijek leži u mom srcu čekajući tebe da ti ih ispričam, toliko neostvarenih snova čeka na nas, toliko je tu još skrivenih dijelova mene koje želim s tobom podijeliti, toliko malih slatkih tajni, žudnji i maštanja koje moraš čuti jer sve me to čini osobom kakva jesam...
Pođimo hrabro dalje usprkos svim nedaćama, držimo se srcima i rukama, izgarajmo i dalje jedno za drugo slijedeći jedinu ispravnu vodilju - našu ljubav...
"Ti zauvijek znaš da pripadam tebi." Ovakve ljubavi prava su rijetkost, a ja sam presretna i zahvalna svaki put kada se sjetim da imam priliku živjeti jednu takvu. Ti si moj pokretač i moja snaga, moje vječno svjetlo i znaj da odsada nikada više nećeš biti sam. Tu sam za tebe, uz tebe, s tobom, tvoja, tebi predana...
"Moje nebo, moje sunce, moja duga."
Još uvijek čuvam sva naša pisma, pamtim sve tvoje riječi, oduševljavaju me sve naše sličnosti, a trenutak kad sam te prvi put ugledala tako čvrsto živi u meni i ostat će zauvijek..
Neka Bog da da mi se uvijek onako iskreno smiješ i gledaš me onim toplim raznježenim pogledom...
U tebi vidim dijete, nevino, nezaštićeno, iskreno, ali i snažnog i hrabrog muškarca koji je moja najsigurnija luka...
Činiš me istodobno tako ranjivom i krhkom, a opet snažnom i hrabrom...
Ti imaš tu moć da me uništiš, ali i da me digneš iz krhotina..
Volim to što izvalačiš ono najbolje iz mene, što uz tebe i zbog tebe postajem bolja osoba, što učim i rastem u svakom danu provedenom s tobom...
Nedostaje mi sada onaj naš zagrljaj na palubi broda, daleko na pučini, u suton, onog vrućeg ljetnog dana dok mi je vjetar milovao kosu, a zadnji traci sunca počivali na tvojim snažnim rukama..
Neka Bog da da ostanemo uvijek ovakvi, bezuvjetno zaljubljeni jedno u drugo, povezani, bliski, sa srcem na dlanu, otvoreni prema onom drugom, spremni na sve zbog ljubavi, te sile koja znači život i smrt, koja piše najljepše, ali i najtužnije priče, koja sve pokreće i sve zaustavlja, koja sve može i zna, koja ne zna za granice..
<3
Post je objavljen 20.04.2015. u 19:54 sati.