Krenula sam sa svojom ceznjom kroz sav ovaj dim i maglu proljeca.
Vjerujem da u kutku ovih dana postoji mala ulica koja ce mi pruziti utjehu na mom putovanju.
i gle....
Laganim mirisom magnolije siri svoju uzurbanost, dodiruje sve krovove, obasjava sve prozore...
Toplina tih laganih koraka koji tako glasno odjekuju u ovom gradu, svako moje culo budi.
Probudena i zagrijana tisucama iglica tih drevnih dodira, smjelo dopustam suncu da me miluje.
U tom oblaku nestaje kise, a ostaje samo miris proljeca....
Post je objavljen 20.04.2015. u 19:01 sati.