Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pjesnicka-dusa

Marketing

Oproštaj

Zašto mrzim oproštaje... Evo sjedim u busu glava puna misli, neka idu od mene, neka me ostave, nula. Ali opet razmišljam. Zašto mi? Znam da se svakim danom gomila ljudi rastaje, navikli su kažu, radit se mora. S obzirom da meni još dan danas nije jasan taj smisao posla, barem današnjeg. Ok, zaradiš za kredite, režije, ako imaš sreće i za pokaz i za gablec. Ali ne, nema mi smisla, čemu sve to. Zašto mi? Kad se toliko volimo, naravno jaki smo, prošli smo i gore. Ali zašto hebemu! Da moramo gledati naše divno sretno dijete kako plače. Mama nemoj biti tužna, zašto plačeš? Čemu sve to? Ljudi danas gladni, pate dok sa druge strane obilje. Jadni li smo. Ne znam kako preživjeti opet sve to ispočetka. Nismo li se dovoljno borili do sad? Nismo li? Zašto mi? Gledam nebo, tražim odgovore, želim čudo. Prošli put se nije desilo, a čekala sam ga do zadnjeg časa. Nije došlo. Zašto čekam čudo? Zašto rastanci moraju biti tako tužni i teški. Ne znam. Teško je razumijeti sve to, može se ali teško je. Prošao je i Uskrs, gledali smo film Isusove muke. Pomislih kako je danas gore vrijeme nego onda, što se promjenilo, sva ta muka uzalud? Jel ljudi nikada ne nauče iz svojih grešaka? Iz prošlosti? Zašto rade na svom uništenju? Ili se istrebljuju samo oni "manje vrijedni", "siromašni"... blago njima njihovo je kraljevstvo nebesko, eh. Gdje je tome kraj? Zašto je svijet tako nepravedan, život. Jesmo li sami tvorci svoje sreće? Kako? Jesmo li programirani da budemo nesretni, da se opraštamo, mi koji se toliko volimo. Rad, samo radi, zaradi, nadmiri one krvi žedne, kredite, režije sve veće. Posla sve više a para sve manje. Rastanci... koliko ljudi se danas oprasta, sutra, ovaj tjedan? Koliko djece će plakati za ocem, majkom? Evo i nas u toj statistici, opet. Dođe mi da psujem sve po spisku, opet. Mama nemoj biti tužna, izdržat ćemo mi, vratit će se brzo jelda? Da, brzo, dok kažeš proljeće, ljeto i jesen. Gledat će ona svaki avion, a ja karte na netu, akcije, mogućnosti, uplatiti loto. Znam, razumijem, ali tu bol progutati ne mogu ali moram. Mama nemoj plakati. Neću. Sagradit ću zidove, kao ledena kraljica, sante leda kao tamo na sjeveru, gdje odlazi moja ljubav. Tata mi te volimo, uvijek i zauvijek. Odlazite misli, ne mučite me više.
20.04. 2015.

Post je objavljen 20.04.2015. u 06:49 sati.