naprijed gledam,
u retrovizor,
a zjenicama
mi se budućnosti prošle
zazrcale
sve dalje,
sve udaljenije
izvjesno
s druma
proživljenog
u daljini
ostaju
tlapnje,
(za potvrdu-
pogledom
preko ramena,
još jednom
mrtvi kut,
život mi pečatnjakom
potvrdi)
Na cesti
dvosmjernoj
šajba napuknuta-
prednja
prošlost mi buduću
vidom varljivim
zamuti.
Drum zamjeniti
cestom?
stati?
rikvercom krenuti?
u ler ubaciti?
NE!
I gumama izlizanim
voziti,voziti,voziti,
100 na sat,
jer nemam vječnost
i još jedan dan,,
Imam svoju
kaldrmu
i samo
sad!
I nisam stala
ni na znak
STOP,
(ni vidjela ga nisam)
kao i milijun puta
prije,
završih u slijepoj,
jednosmjernoj
uličici,
učinih životu radost,
i on mi se
besramno il djetinje
smije,smije!
Post je objavljen 19.04.2015. u 16:02 sati.