Sjeo sam poslijepodne na slijepo u prvi koji je naišao tramvaj u ovome polunepoznatome gradu, i odlučio sjediti dok me ne odveze nekamo.
Odveo me ravno na mjesto koje sam i htio - u centar.
Lunjao sam ulicama, mljackav od želje za slatkim,
koja me pustila onoga trenutka kad sam primijetio zgodan antikvarijat -
jedan od onih u koje bih uvijek ušao - širok, udoban,
dizajniran 1950-tih,
osvijetljen poslijepodnevnim suncem kroz velika stakla,
zanimljivo eklektičnog a opet pristupačnog izbora.
Nenametljiva antikvarijarka gledala je svoja posla i
puštala glasne i ugodne sonate koje su poticale moždane sokove.
Rijetko ulazim u zagrebačke antikvarijate jer su skučeni, prašni, nabacani, pretenciozni i skupi.
Ovaj, bio je sušta suprotnost.
Uživao sam u njemu punih sat vremena i na koncu kupio prastaro ali uščuvano izdanje Hergešićevih "Književnih portreta" za 19 kuna,
predivnog starinskog hrpta,
"Prošlost grada Zagreba" (sic!) Rudolfa Horvata