Prevedeno i objavljeno u izdanju Frakture, kao i njezina prethodnica „Ispričat ću ti priču“, djelo „Računaj na mene“ argentinskog psihoterapeuta i pisca Jorgea Bucaya, predstavlja svojevrstan nastavak gore spomenutog prvog dijela, o kojemu sam pisala prije nekog vremena OVDJE.
Naime, koncept ove knjige, koju teško mogu žanrovski odrediti, jer se ne radi niti o romanu, niti o knjizi psihološke samopomoći, a niti o zbirci prikupljenih priča i narodnih predaja (ili se pak radi o svemu navedenom), u odnosu na „Ispričat ću ti priču“ ostao je posve isti: knjiga se sastoji od niza poglavlja u kojima glavni lik, Demian, kroz seanse sa svojim psihoterapeutom Jorgeom, kojega naziva Debeli, pokušava razriješiti svoje emocionalne probleme i psihološke barijere koje ga sprječavaju u tome da postigne životnu sreću i da uživa u životu.
Razlika je u vremenskoj komponenti: naime, u prvoj knjizi, Demian je mladić, student medicine kojega muče problemi s djevojkama, s biranjem karijere, kao i nerazriješeni odnosi s roditeljima, dok u „Računaj na mene“, promatramo Demiana s odmakom od 15-ak godina, nakon što kroz to vrijeme nije išao na psihoterapiju, kad je njegov otac umro, njegov brak s Gaby se raspada, a on se upušta u beznačajne afere sa svojim studenticama. Tada se ponovno odlučuje javiti svom psihoterapeutu Jorgeu, jer je set problema koji ga sada muči posve drugačiji nego što je to bio slučaj dok je bio mladić, i on ne raspolaže emocionalnim i psihološkim alatima da svoj život ponovno dovede na prave tračnice.
Debeli ga ponovno nenametljivim pričama i narodnim predajama navodi na zaključke o vlastitom životu, koji mu pomažu da se pomiri s očevom smrti, majčinim nastavkom života, odnosom prema ženama u svom životu, te svojim ciljevima u karijeri i općenito, pronalasku smisla života.
Činjenica da je Jorge Bucay za svoje dvije knjige izabrao upravo ova dva razdoblja u životu osobe – razdoblje od dvadeset pet do trideset godina, kao i razdoblje od četrdeset do četrdeset pet godina ukazuje da autor, kao i mnogi njegovi suvremenici, drži da ne postoji samo jedna kriza identiteta u odrasloj dobi, i to ona famozna kriza srednjih godina, već da ih je najmanje dvije, od kojih ona prva pogađa osobu kad nastoji formirati svoj životni put na početku odrasle dobi, kad sa školovanja izlazi u „stvarni svijet“ i kada pokušava pronaći svoje mjesto u općem društvenom poretku. O tome govori prva knjiga, „Ispričat ću ti priču“, dok „Računaj na mene“ obrađuje temu ne manje važne krize srednjih godina.
Najzanimljivija spoznaja do koje dolazite čitajući ovu knjigu, jest da je nevjerojatno lako i s vrlo malo otpora, promijeniti ustaljene navike i način razmišljanja, i to samo promišljajući pouke priča – takvu lakoću nikad ne biste mogli postići davanjem izravnog savjeta ili upute, upravo zato što biste doživjeli otpor i nevoljkost savjetovane osobe. Ipak, o pričama smo uvijek voljni razmisliti: naša nas genetika i naš odgoj čine prijemčivima za priče – one ostaju s nama čak i kad mislimo da smo ih zaboravili, lagano i nesvjesno.
Post je objavljen 15.04.2015. u 17:14 sati.