Marketing
Za konkretne politike, a ne političarenje
Osnova ovog teksta je jedna diskusija na forum.hr.
ORaH je uveo novi način rada u hrvatskoj politici: fokusiranje na "sektorske politike", prema engleskom "policy", a ne samo na isprazno političarenje (borbu za položaje) i opću demagogiju ("Mi ćemo spasiti Hrvatsku!").
Nažalost, hrvatski (a ni drugi jezici osim engleskoga) terminološki ne razlikuje "policy" i "politics", osim što prva riječ može biti u pluralu.
Pojedine politike predlažu razne konkretne mjere, koje mogu donijeti korist. To ne znači veličanstveni preokret u hrvatskoj povijesti. Mali koraci, koji kumulativno mogu donijeti znatan napredak.
To je teško shvatiti, jer na to nismo navikli. Međutim, to je vitalni dio politike u razvijenim demokracijama.
Puno je lakše uvijek iznova lamentirati o općim frazama, nego se baviti dosadnim detaljima (u kojima je, kaže jedna izreka, "đavo").
Npr. ORaH je iznio policy dokument o zadrugarstvu. Daju komparativnu analizu, da je zadružni sektor u Hrvatskoj znatno slabiji, nego u razvijenim zemljama Europe. Navode, koje su sve koristi od zadržnoga sektora, te predlažu mjere, da on kod nas ojača.
(Ja sam npr. pisao o energetskim zadrugama u Njemačkoj. Ima ih oko 600, imaju više od osam milijuna članova i posjeduju deset puta veće kapacitete u elektranama nego HEP.)
Umjesto racionalne diskusije, 99% reakcija je graktanje: "vi biste vratili samoupravljanje!", "vi biste novu nacionalizaciju!", "pa ne mislite valjda da će zadruge spasiti Hrvatsku!" isl..
Evo sad, recimo, ukida se naredba da se stabljike indijske konoplje moraju spaliti. Ta je zabrana bila glupa. Ovime se otvara mogućnosti da se stabljike koriste za razne proizvode. Ne, neće to "spasiti Hrvatsku", neće se izvozom zaraditi toliko da postanemo "mala Norveška" isl., ali je korisno.
S druge strane, dozvola korištenja marihuane za medicinske svrhe skida dio nepotrebnog tereta s policije (potpuna legalizacija bila bi još bolja). tako se oslobađaju njeni resursi za druge, važnije poslove, umjesto da hvataju klince s dva grama trave.
Političari se moraju baviti takvim malim, sektorskim mjerama, programima i stretegija. I pratiti kako uspijevaju; držati se opće strategije ali i prilagođavati u hodu; pratiti i usklađivati razne politike, prema nekim opčim smjernicama.
Odnos temeljnih vrednota, osnovnih ciljeva, općih strategija, posebnih strategija, konkretnih mjera, tehničkih detalja.
Nama fali onaj dio u sredini, ono posredovanje između općeg i posebnog, načelnog i svakodnevnog. Nismo navikli da se netko u politici time dosljedno bavi. Nismo navikli ni sami na taj način razmišljati. Opće proklamacije se prihvaćaju kao formalni papiri, koje nitko ozbiljno ne shvaća. A u svakodnevlju je kaos i natezanje oko posebnih i kratkoročnih interesa. U sumi, ukupni sustav je vrlo neučinkovit i zato imamo BDP tri i pol puta manji od Irske.
Kao što smo navikli, da pop u Crkvi priča "ljubite svoje neprijatelje", "okreni i drugi obraz" isl., ali da to ne treba ozbiljno shvatiti kad se iz crkve izađe.
Ako Nijemci odluče "ajmo gradit nuklearke!", oni ih i grade, temeljito i visokokvalitetno. Ako pak kažu "Ajmo zatvorit nuklearke i gradit solarne!", opet to rade jednako odlučno i dosljedno. A mi sve smušamo, sve ostavimo na pola.
Koga zanima takav način rada:
Prihvaćene politike ORaH-a
Politike na recenziji
Politike na javnoj raspravi
Sigurno je, da su ti dokumenti vrlo nejednolike kvalitete, da bi mogli biti bitno poboljšani. Ali za to bi trebala konkretna rasprava (kakvu stalno vode Nijemci i drugi napredniji narodi). Strašno je to teško, protivno svim našim navikama. Puno zamki ima (između ostalog, i da autori početnog prijedloga pokažu narcisoidnost).
Treba također imati na pameti, da je konkretan rad u politici - upravo politički rad, na kreaciji politika. Često se čuju smiješni prigovori tipa "pa ako mislite da je to tako dobro, osnujte zadrugu a nemojte se baviti politikom", ili "gradite solarne elektrane a ne bavite se politikom", itsl.. To je glupo. K
Ne morate se složiti sa svim prijedlozima, ali je važan pokušaj ORaH-a, da potakne takvu vrstu konkretnih diskusija. Neka konkretna inicijativa na kraju može biti i odbačena, ali se kroz diskusiju može doći do nekih vrijednih zaključaka i novih ideja.
Ako se stalno prepucavamo samo o generalnim, apstraknim načelima i polarizacijama, pa bilo to "ustaše li partizani", "Hrvatska ili EU", "tržište ili država", stalno se vrtimo u istom krugu i blokiramo društvene potencijale (problem u bitnom nepromijenjen, zbog problema našeg mentaliteta, od 1970-ih).
Ja sam se npr. posljednje tri godine mnogo bavio globalnim kretanjima u energetici, i kroz to učio kako stvarno funkcionira ekonomija. Vidio sam da je odnos državne i tržišne regulative vrlo kompleksan. Nikad ne postoji samo jedno od toga, niti se može svesti na neku jednostavnu formulu. Treba analizirati konkretno. Gledajmo konkretna rješenja. Te također sinergiju raznih mjera.
Uvjeti se također i mijenjaju. Do prije koju godinu, protivnici obnovljivih izvora energije su vodili kampanju protiv državnih mjera poticaja, jer da je to protiv slobodnoga tržišta. Sad su pak cijene nekih tehnologija drastično pale, uvjeti na tržištu su se promijenili, i sad velike tradicionalne komapnije traže zaštitu države, da se obrane od urušavanja poslovnog sustava, koji je funkcionirao stotinu godina.
Ameri su vrlo pragmatični, a SAD su i dalje svjetski lider, pa se njihove metode i obrasci snažno propagiraju i šire. I to je u redu. Čini mi se međutim da su, među velikim narodima, Nijemci i Kinezi najuspješniji u optimalnoj kombinaciji općeg i posebnog, dugoročnog i svakodnevnog, te države, tržišta i društva.
Post je objavljen 28.03.2015. u 00:30 sati.