Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/catwoman009

Marketing

Novac - problem ili rješenje ?

Tekst koji slijedi moj je pokušaj što kraćeg i jednostavnijeg pojašnjema problema neotplativosti duga svima koji nisu imali vremena, prilike ili volje istraživati našu i svjetsku nedavnu provijest, pratiti informacije na internetu, te tako pohvatati konce o tako jednostavnom blefu kojim su nas preveslali naši tada aktualni političari još davne 1994. godine ugovorom u Maastrichtu, kada je hrvatska vlada potpisala da HNB više neće kreirati novac i plasirati ga na svoje tržište, već će ga umjesto toga uzimati na kredit od inozemnih banki i za tu uslugu otplaćivati kamate. tuzan

Novca u optjecaju u RH sve je manje zbog više razloga. Neki od njih su nam svima dobro poznati, ali ćemo ih ipak pobrojati kako bi se dobio što potpuniji uvid :

1. političari i njihovi suradnici kradu ogromne količne novca
no, i ta količina novca je sitnica u odnosu na količine novca koje nestaju zbog drugih uzroka:

2. nezaposlenost je silna, i time onemogućen dotok novca u vidu plaća,

3. nezaposleni, kao i zaposleni ( zbog nesigurnosti očuvanja radnog mjesta ) više ne uzimaju kredite

a novac u optjecaj ulazi isključivo putem kredita ( pogledajte kratki video dolje ). Tek kada netko odluči uzeti kredit, bankari ga stvore ni iz čega, kako bi ga kasnije mogli kamatariti realnom vrijednošću, najčešće ovrhama nad dužnicima.

Ranije ( odnosno, tako su nas učili da funkcionira bankarski sustav ) krediti su se davali iz novčanih sredstava šteditelja. I svi smo u to vjerovali, mnogi vjeruju i danas, makar to uopće nisu provjeravali.

Svakom realnom čovjeku sada je posve jasno da u situaciji kada je rijetko tko imao prilike štedjeti ( već je većina uzimala kredite zbog nedostatka novca za osnovne životne potrebe ) nije bilo moguće na taj način dati ljudima toliko puno kredita. Tim više što gotovo sve zemlje zapadnog svijeta odavno bilježe sve veći dug. Tko bi onda to štedio kada su skoro svi pod kreditima ? Odakle taj novac ?

Neki od poštenih ljudi iz bankarskog sustava iskreno su priznali ono što smo mnogi logično pretpostavljali: novac koji se za izdaje za kredite uopće nema pokriće u štednjama drugih ljudi, već se jednostavno izmisli i upiše u računalo, te ispostavi tražitelju kredita.

Otplaćujući kredite, ljudi otplaćuju i kamate, tj. vraćaju veću količinu novca nego su primili zaduživši se kreditom, a kako novi novac sve manje ulazi u optjecaj ( jer sva manje ljudi uzima nove kredite ), naravno da će općenito novca sve više nedostajati.

Ta činjenica da se na kredit otplaćuje kamata, a da se istovremeno ne stvara novac za njenu otplatu uzrokuje najveći gubitak novca iz optjecaja. Dakle :

4. prilikom uzimanja kredita u optjecaj ulazi količina novca koja samo odgovara glavnici. Nazovimo to količinom X. No, prilikom otplate kredita potrebno je vratiti veću količinu: X + Y, gdje je Y dodatna količna novca potrebna za isplatu kamata.

Gdje i kako sada pronaći tu količinu novca Y, kada ona uopće nije niti stavljena u optjecaj ??? A ne smijemo sami stvarati novac ?!

Isprva će nekima uspjeti otplatiti glavnicu i kamate, ali će se vrlo brzo pokazati da se to desilo na štetu ostalih korisnika kredita, jer: kada prvi od korisnika plati cijeli kredit, u optjecaju ostaje novca još manje nego što je potrebno za isplatu glavica ostalim korisnicima kredita. Ostali ga neće moći isplatiti, te im neminovno slijedi ovrha.

Primjer : Osoba A posudi 100 000 kn, mora vratiti 150 000. Osoba B posudi 200 000 kn, mora vratiti 300 000. Osoba C posudi 300 000, a mora vratiti 450 000 kn. U optjecaj je ušlo 600 000 kn, a to troje ljudi iz dotične količne novca moraju vratiti ukupno 900 000 kn !!!

Dakle, niti teoretski ne mogu otplatiti svoj ukupan dug !!! Praktično je moguće da u ovom slučaju dvoje vrate, ali treći ne može nikako. Namješteno je od početka da netko obavezno gubi, i to ni malo svojom krivnjom, već zlonamjernim postavkama u sustavu kreditiranja.

U takvom modelu kreditiranja ljudi, tvrtke i države ( jer ne smiju same stvarati svoj novac ) prisiljeni su stalno uzimati od stranih bankara nove kredite za otplatu kamata starih kredita, pa dugovi stalno rastu. I tako bi to išlo u nedogled, da ljudi imaju stalne i dovoljno velike izvore prihoda, dug bi se prenosio s generacije na generaciju ... No, čim netko izgubi posao ( što je rezultat namjernog uništavanja našeg gospodarstva ) više ne može plaćati ratu banci ili nekom drugom vjerovniku ( T-com, Komunalac, HEP ), pa se dotični vjerovnik namiri ovrhom nad imovinom dužnika, redovito prodajući je daleko ispod realne cijene, samo da naplati dotični dug. A sve s podrškom našeg korumpiranog pravosuđa i interventne policije RH, koji štite interese stranaca umjesto vlastitog naroda, sve prema nemoralnim zakonima što su ih donijele dosadašnje postave Hrvatskog Sabora.

Takav nepravedan novčani sustav uveden je u Hrvatsku 1994. godine ugovorom u Maastrichtu, kada je Hrvatskoj Narodnoj Banci odlukom Sabora otuđena funkcije stvaranja novca za potrebe hrvatskog tržišta, te je ta djelatnost prepuštena stranim bankarima, koji od tada isključivo imaju pravo na stvaranje novca, i tako sve korisnike svojih kredita stavljaju u položaj vječitih dužnika, jer u takvom novčanom sustavu kredite niti teoretski nije moguće otplatiti.

To nije slučajno, već je pomno planirana prijevara u dogovoru s našim izdajničkim političarima, znanstvenicima i novinarima - svima, koji bi bilo na koji način mogli uputiti narod na tu vrlo jednostavnu, ali strahovito moćnu prijevaru. Stoga su je najbrižnije skrivali i još uvijek nastoje skrivati raznim manipulacijama, uglavnom privlačenjem pažnje javnosti na sve druge teme ( sekundarna pitanja ), osim bankarskog poslovanja i novčanog ( monetarnog ) sustava.

Otkako je Hrvatskoj oteto pravo na vlastito stvaranje novca, izgubljena je tzv. monetarna suverenost, a naša država polako ali sigurno ulazi u fazu gospodarskog, socijalnog i sveopćeg propadanja. Sva druga nastojanja, osim ostvarenja monetarne suverenosti ( tj. prava svake države da sama stvara svoj novac ), ne mogu riješiti niti jedan gospodarski problem, već samo produžiti i produbiti agoniju.

Ukidanjem valutne klauzule ( vezanosti kredita za tečaj neke strane valute ) i pretvaranjem svih kredita u kunske, te jednokratnim puštanjem u optjecaj točne količine novca koji nedostaje za skladnu razmjenu roba i usluga, problem nedostatka novca bi bio riješen.

To je moguće učiniti samo ako Hrvatski Sabor donese zakon prema kojem Hrvatska Narodna Banka opet smije stvarati novac za svoje tržište. Dosadašnji saborski zastupnici nisu to htjeli učiniti, oni su postupili suprotno i tako sve građane RH učinili ovisnima o stranim bankama.
Jedino stranka Živi zid u svom programu ima rješenje da se ta situacija prekine i preokrene u prirodan smjer – razvoja i napretka. Provjerite na njihovim letcima, internetskog stranici, na Facebook profilu, slušajte što govori Ivan Vilibor Sinčić na televiziji, pa prosudite sami.

U ovom kratkom švedskom dokumentarcu neki bankari ( pošteni i iskreni ljudi zalutali u tu struku ) otvoreno su priznali da novac kojeg oni izdaju uopće nema nikakvo pokriće i da je to osnovni uzrok tzv. dužničkog robstva tuzan .



Detaljnije o ovoj tematici možete se informirati na prethodnom postu.


Post je objavljen 23.03.2015. u 18:16 sati.