Pregled posta

Lutke i polimeri

Piše: Prof. dr. Igor Čatić

Prvu ekološku bioplastičnu lutku načinio je francuski proizvođač Petitcollin pred stotinu godina. Bila je načinjena od celuloznog nitrata i kamfora kao omekšavala. Te su se lutke proizvodile do 1960. i bile su simbol mnogih generacija. No 1959. pristigla je na tržište glasovita Barbika, načinjena od PVC-a. Sada, sto godina kasnije kada je nastupila renesansa bioplastike, isti francuski proizvođač donosi na tržište novu dječju lutku od nove, škrobne bioplastike i naglašava da se ta lutka može 100 % reciklirati.

Valja zaključiti. Bioplastične lutke nisu od danas, stare su najmanje sto godina. Ali nove generacije zaluđene ispiranjem mozga da sve mora biti „bio-“, „prirodno“, to ne znaju. I zato im se staro može prodati kao potpuno novo. Odakle ideja da se piše u ovom trenutku o lutkama i polimerima? To je samo nastavak autorove ideje o zabrani reklamiranja uzgojenih proizvoda kao prirodnih. O tome svjedoče dva, i to čitana teksta na portalu ZG-Magazin. A poticajna iskra za ovaj tekst je članak: The Eco-baby doll kojeg je objavio časopis Bioplastics Magazine (6/2012) u povodu stote obljetnice prve takve lutke. Ne samo usput, u tom sam časopisu, koji se isključivo bavi bioplastikom, objavio članak: Bioplastika da, ali i druga je plastika vrijedna (slobodan prijevod, 2011.).

Početkom 2013. objavljen je moj članak Stop greenwashing with agricultural products u jednom agronomskom časopisu u najvećoj zemlji Afrike, Nigeriji. Sadržajno vrlo blizak članku Ne ispirati mozak s proizvodima agrokulture. Nedavno je napisan tekst za glasilo jedne udruge u SAD pod radnim naslovom: Renesansa bioplastike – zaustavite ispiranje mozga. U njemu druga rečenica glasi: »Prisjećam se da se moja sestra tamo u davnini igrala, izrađeno suvremenim rječnikom ekološki osviještenih aktivista, s ekološkom dječjom lutkom«. Naime, u ovo vrijeme se obilježava stota obljetnica te celuloidne (bioplastika) dječje lutke podrijetlom iz Francuske. Ne znam je li to tada bio baš pretjerano elitni proizvod, dakle skupi proizvod, kakve su danas u tisku bučno reklamirane T-majice od »prirodno uzgojenog pamuka«.

No najprije zamišljeni dijalog s najžešćom kritičarkom tema mojih tekstova. Od jezika i filozofije do bioetike, pa i plastike te gume.

»Jesi li se zabunio s naslovom?« Ne. »A nemaš li ti pametnijeg posla nego se baviti s lutkama? Prodaješ nemilice još ono malo pameti što ti je ostalo. Ne bi li radije ukazao na trenutna promišljanja u ovoj prekrasnoj zemlji. U kojoj je trenutno jedna od najvažnijih strategija zdravstveni turizam, pa se organiziraju i nacionalni forumi. Ili se rade mudre strategije o obrazovanju do 2030. A tada će sadašnji polaznici malih škola ili predškola tek završiti srednje obrazovanje. Zašto radije ne objašnjavaš da razvoj tehnike, makar bi svi tu napisali tehnologije, ne omogućuje zapošljavanje prirodnog ljudskog bića, jer sve učestalije ga zamjenjuje kiborg poboljšanih svojstava ili robot?« Ne, želim pisati upravo o lutkama i polimerima. Da još jednom dokažem opravdanost nove sistematizacije tvari i materijala. U njoj postoje dvije skupine tvari i materijala, polimeri i nepolimeri i njihove kombinacije (kompoziti i hibridi).¹ A bit će naveden najnoviji primjer još jedne eko-manipulacije, lansiranjem na tržište ekološke dječje lutke.


Etno, vojne i ine lutke – situacija s lutkama iz urnebesnih Mućki

Ima puno važnijih tema od lutaka i polimera

Kritičarka ima pravo, postoji puno važnijih tema. Ali ima i drugih aktualnih razloga za upravo ovu temu. Kada sam pročitao priču o novoj bioplastičnoj ekološkoj dječjoj lutki, nametnulo se pitanje. Zašto se naglašava dječja lutka? Zato, jer ima i drugih. I onda sam shvatio da baš i ne znam opisati sve situacije kada se javlja riječ lutka. Posebno da nikada nisam vidio podjelu lutaka.

Najprije valja razjasniti značenje riječi lutka. Na portalu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Riznica navedeno je 186 primjera uporabe riječi lutka. Valja navesti i barem jednu definiciju. Ono iz Anićeva rječnika. »Lutka (lutak) može biti 1. a – igračka za djecu, beba; b – figura trupa odrasle osobe, krojački model; 2. – osoba kojom drugi upravljaju, figura (1b); 3. a – naziv odmila; b – mlađa osoba slatkaste ljepote«. Navedimo i par citata iz Riznice. »Ona gospođica, fina gospodska kći, lutka« (A. Šenoa – Karanfil s pjesnikova groba), »Ono je dobro napravljeno, ali nije – živo! Lutka – bez psihe! « (M. Marjanović, Književne studije i prikazi). I dva novija primjera. »U Italiji je dugonosa drvena lutka Pinocchio i dalje u centru pozornosti« (Vjesnik on-line) i »Na maksimirskome stadionu jučer je pronađena obješena lutka na napuhavanje s užetom oko vrata i navijačkom bakljom među nogama. Lutka je bila odjevena u Hajdukov dres M. Hrgovića« (HINA).

Ne mogu zaobići jedan citat koji mi treba za tekst o kiborgoetici. Potječe od onog genijalca A. G. Matoša (Feljtoni i eseji). On glasi: »šoferi i aeroplanski krmilari (o. a. danas piloti) glavni ljudi budućnosti, da je žena rudimentarna pojava zrela za istragu (o. a. istrebljenje, uništenje, prema V. Aniću), da će se iskorijeniti osjećaji, kao dobrota i simpatija, i da će čovjek budućnosti, novi Prometej, biti lutka, obični automat, kao patka Vaucansonova. Pa ipak pored tih svih besmislica futurizam, produkt čistog francuskog uticaja na mladu Italiju, nije besmislica u cjelini kao pokret«.

Svako povezivanje lutke i prirodnog ljudskog bića znači povezivanje dvaju hvatljivih tijela načinjenih od polimera, pretežno od organskih biopolimera. U ovoj priči neće se osvrtati na riječ lutka u smislu »Ona gospođica, fina gospodska kći, lutka«. Međutim dugonosi drveni lutak Pinocchio jeste od interesa, jer načinjen je od organskog biopolimera, fitopolimera. Sve drvene igračke su dakle načinjene od fitopolimera.

Moguća je podjela lutaka u tri osnovne skupine: dječje lutke, lutke za odrasle i lutke koje predstavljaju figuru trupa odrasle osobe, krojački model. Za ove posljednje, moguć je i naziv modne lutke, pa čak i anatomske lutke. Postoje u krojačnicama lutke bez glava. U ovom slučaju je nebitno od čega su načinjene, možda sadrže koji metalni dio, ostalo su sigurno polimeri (drvo, tkanina, itd.).

Dječje lutke mogu biti načinjene od slame, pamuka, svile, plastike i gume. Po definiciji slamnate i tekstilne lutke su na osnovi uzgojenog fitopolimera. Postoje i kožnate lutke, dakle ponovno biopolimer animalnog podrijetla. No moguće je načiniti tekstilne lutke i od sintetskog tekstila, npr. od poliamidnih vlakana.

Posebnu, vrlo popularnu skupinu lutaka čine one načinjene od krutog PVC-a, visine oko 40 cm koje u cijelosti reproduciraju modu iz ranijih razdoblja. Te su lutke namijenjene odraslim sakupljačima.

Gene Marshall lutka (Wikipedia) >

Jednu skupinu lutaka čine one načinjene za osobnu uporabu odraslih. Prema Wikipediji te su lutke seksualne igračke. Odatle i nazivi: sex doll, love doll ili lutke za napuhavanje. Očito da je ona lutka s užetom oko vrata i navijač kom bakljom među nogama, odjevena u Hajdukov dres M. Hrgović a bila iz te kategorije, dakle lutka za napuhavanje. Te lutke postoje već od 17. stoljeća. Nazvane su damama za putovanja, npr. za potrebe mornara odvojenih dulje vrijeme od kopna. Bile su te dame načinjene prišivanjem dijelova odjeće ili od stare odjeće.

Suvremene lutke za napuhavanje načinjene su na osnovi vinila, lateksa (organski biopolimer) te osobito na osnovi silikona (anorganski polimer) koji omoguć uje visoki stupanj realnosti. U međuvremenu su te lutke za napuhavanje postale veliki biznis, pa su i sve usavršeniji materijali koji se upotrebljavaju u njihovoj proizvodnji a i ostali dio njihove opreme, npr. one od silikona, s unutrašnjim sustavom za postizavanje potrebne temperature unutar lutke. (Dodatak, tijekom 2013. te robotice nalik na ljudsko biće dobile su ime, ginolde. Muški roboti nalik na ljudska bića su androidi).

Tri osnovne skupine lutaka

Međutim osnovna je namjera ovog teksta napisati nešto podrobnije o dječjim lutkama. Prvu ekološku bioplastičnu lutku načinio je francuski proizvođač Petitcollin pred stotinu godina. Bila je načinjena od celuloida, bioplastičnog plastomera (termoplasta) načinjenog od celuloznog nitrata i kamfora kao omekšavala. Te su se lutke proizvodile do 1960. i bile su simbol mnogih generacija. No 1959. pristigla je na tržište glasovita Barbika, načinjena od PVC-a.

Sada, sto godina kasnije kada je nastupila „renesansa bioplastike“ (u 2011. čak 0,42 % ukupne svjetske proizvodnje plastike), isti francuski proizvođač donosi na tržište novu dječju lutku. U povodu obilježavanja stote obljetnice celuloidne lutke proizvođač Petitcollin odlučio je umjesto lutaka od polietilena visoke gustoće (PE-HD) načinjenih od fosilne plastike na tržište uvesti nove Petit Colin Ecobaby od nove bioplastike. Lutke su načinjene postupkom puhanja a zatim se montiraju i dekoriraju. Tijelo lutke je od škrobne bioplastike. Naglašava se da taj škrob potječe od proizvođača koji ne rabi GMO proizvode i da se lutka može 100 % reciklirati.

Ako taj opis nije tipični primjer ispiranja mozga proizvodima agrokulture, onda što jeste primjer? Direktor tvrtke od 1995. kako ponosno naglašava, ili je eko-manipulator ili je žrtva eko-ideologije. Kako je jednom rekao H. Kohl: »ideologije izvana zelene, iznutra crvene«.

Eko-lutka od nove bioplastike

Prvo, lutke načinjene od PE-LD-a ali i PVC-a moguće je u potpunosti reciklirati ili po potrebi energijski oporabiti. Pri energijskoj oporabi polietileni proizvode više energije po jedinici od kamenog ugljena. Kako mi je bilo nešto dvojbeno, pisao sam tvrtki koja proizvodi taj materijal. Naime u njihovoj specifikaciji materijala među ostalim piše. »Taj plastomer nema ekvivalenta na tržištu. On sadrži više od 50 % materijala na bioosnovi«. Na pitanje što čini ostatak osnove do 100 %, nikada nisam dobio odgovor. Pročitali me.

Barbie – san svake djevojčice >

Valja zaključiti. Sve lutke prave se od organskih, ali cijenjene su i one od anorganskih polimera. Drvo, slama, tekstil uz plastiku i gumu su polimeri. Bioplastične lutke nisu od danas, stare su najmanje sto godina. Ali nove generacije zaluđene ispiranjem mozga da sve mora biti „bio-“, „prirodno“, to ne znaju. I zato im se staro može prodati kao potpuno novo.

I unaprijed odgovor na moguće pitanje. Je li ovo medijska inačica nekog već objavljenog teksta, makar u nekom stručnom časopisu. Nije, izvorno je pisana za ovaj portal. Naime kao kamatni znanstvenik nisam pod pritiskom znanstvenih terorista. Pritiska koji se očituje npr. u tome u kojoj je voluntaristički određenoj bazi podataka objavljen tekst. Izjavljujem da su mnoge ideje koje su kasnije postale znanstveni ili stručni rad, najprije objavljene u medijima. Samo dva primjera. Teme Isprepletenost teologije i tehnologije (1991.) i Od prapraska do beskonačnosti (1999.) obrađene su najprije u programima Hrvatskoga radija. A tema Lutke i polimeri ima premijeru na ovom portalu.

¹Prvi puta je o toj novoj podjeli tvari i materijala bilo riječi u tekstu Čatić, I., Rujnić-Sokele, M.: Bioplastika da, ali.... Najsveobuhvatnija je ta nova sistematizacija obrađena u tekstu Čatić, I., Barić, G., Rujnić-Sokele, M.: Polymers and non-polymers – a new systematisation of substances and materials, RFP 9(2014)1, 50-57.




Post je objavljen 17.03.2015. u 23:13 sati.