Crtica prva
Đabe poštenom čovjeku znanje da nisu svi đonovi isti, ali da su vjerojatno baš đonovi trenutno nošenih cipela kliski u kombinaciji sa drvom mokrog mostića.
Posebno đabe je, ništa alkoholno ne popiti cijele večeri, prije.
Jer kad ti se spomenute cipele na spomenutom mostu ukažu u vidnom polju u visini horizonta, a o mokro drvo tresneš lijevim ramenom i desnim koljenom - pozdrav Razbijačima mitova - posve je svejedno, jesi li se bio naroljao ili si pio prirodne sokiće. Isto izgleda, isto si prljav, idući dan isto boli. Jedino, neuki promatrači se smiju pijanoj budali.
Crtica druga, kompliciranija
Dana broj jedan, policija te zaustavi; kontrola, bla, čekajte da provjerimo, imate li neplaćene kazne, bla. Kaznu nemaš, vele, dovi, dova.
Dana broj tri, na istom mjestu, policija te zaustavi; kontrola, bla, čekajte da provjerimo, imate li neplaćene kazne, bla. Kaznu imaš, vele; fiksni radar, lani, Nedođijska bb.
Pojma nemaš.
Pa kako ta kazna nije u registru bila prije dva dana, pitaš; da eto, tada još nije bila unesena.
Koliko je kazna, toliko. E pa nemam toliko; primate li eure - pitaš namjerno, jer euri nisu lokalna valuta. Nadaš se lišo proć'.
No da da, primaju.
Zapisnik koliko na ćirilici toliko i nečitak; kusur niks, ali onda iz auta dopre još i - e, još marku i pol...
Zašto to, da za - poštarinu. Od dodatnog pitanja o poštarini za kaznu i zapisnik na licu mjesta, kilometrima daleko od ikakve pošte, odustaneš, jer ti se upravo ljubazno pojasni, kako sad moraš barem godinu dana uz sebe nositi potvrdu, jer da se ne može prekršaj tako brzo iz evidencije izbrisati.
Tu se sjetiš crtice prve; jebeš trijeznu budalu, na isto iziđe ...
Post je objavljen 16.03.2015. u 21:16 sati.