Nekome fali daska u glavi, nekome fali cijela pilana, a nekome još i malo šume...
Slučaj 1.
KADA SE OD ŠUME NE VIDI STABLO
Kada se kaže da se "od šume više ne vidi stablo", radi se o situacijama gdje se gotovo paranoično, po injerciji (bez
ulaganja ikavog intelektualnog napora radi procijene neke konkretne situacije) primjenjuje tzv. "nulta tolerancija" ; vrijeme se troši na bavljenje mnogobrojnim sitnim i zapravo beznačajnim pojavama (koje se pri tome pokušavaju i preuveličati sikrivljenom logikom i demagoškim metodama), do mjere da ne ostaje vremena za bavljenje malobrojnim stvarnim problemima.
Tako npr. već poznato da se zbog nekolicine devijantnih pojava događa da dobar dio dušebrižnički nastrojenih ljudi u svim fotografima vide "voajere", "pedofile", "teroriste". Tako se bilo kakva ljubaznost prema djeci se smatra "zavođenjem, a bilo kakav dodir (npr. tapšanje po glavi ili rukovanje) "napastovanjem". O fotografiranju ne treba govoriti.
Osim ovoga ima i mnogih drugih situacija koje dušebrižnici smatraju "opasnima". Tako se nedavno dogodilo da je netko u stripu "Durica" Ivice Bednjanca, a uz koji su odrastale generacije djece, odjednom vidio "promoviranje nasilja i izlaganje djece seksu" (LINK), u sličnoj maniri u kojoj se prije cca. godinu dana digla velika strka oko jedne knjige Silvije Šesto; zbog spominjanja "cica i gaćica" neki dušebrižnik ju je proglasio "pornografijom". (LINK). Čudno, dotični se uopće ne bune protiv crtića koji isto tako u sebi sadrže popriličnu količinu nasilja...
Slučaj 2.
KADA SE OD STABLA NE VIDI ŠUMA
Ovo je još poznato i kao "izmišljanje problema za svako riješenje", kada se otprilike u fah-idiotskoj maniri, uz puna usta "zaštite" i "prevencije" za neku situaciju ili radnju koja bi s etrebala dogoditi ili poduzeti, kao glavni argument "protiv" navodi jedna malo vjerojatna ili pak potpuno imaginarna negativna posljedica, dok se u potpunosti zanemarju puno brojnije neutralne (uobičajene/svakodnevne) ili pozitivne posljedice.
Kao svakodnevni primjeri mogu se navesti npr. situacija kad šef nakon odlično obavljenog posla radnika tlači i omalovažava zato jer npr. nije dobro opao alat, ili npr. kad neki gramatički nacist zanemarije sadržaj i omalovažava autora zbog "tipfelera" ili gramatičke greške.
No opet ima i spedifičnih slučajeva. Tako je npr. kod nas u jednom trenutku postojala inicijativa da se u neke vrtiće uvede video nadzor, a što inače već postoji u svijetu, koji bi roditeljima u svakom trenutku omogućavao da vide putem interneta (npr. dok su oni na poslu) što im dijete u vrtiću radi. No odmah su se javili razni dušebrižnici koji su se uhvatili za (a što drugo!?) "opasnost od pedofila", kao i još neke druge nesuvisle nebuloze (da to vodi "otuđivanju djece od roditelja" i slično). (LINK)
Tu su svakako i situacije u kojima pojedini (bolesno paranoidni) roditelji zabranjuju svim drugim roditeljima ili službenim snimateljima snimanje školskih predstava (jer "što netko ima snimati njihovo dijete" + "opasnost od pedofila"), a čime vrlo efikasno uništavaju i svojoj i tuđoj djeci uspomene iz školskih dana.
Post je objavljen 16.03.2015. u 00:59 sati.