opirem se prvo vrijeme neumoljivosti proljeća
najradije bih ostala u zimi, stisnuta u toplom kutu
u dugim noćima i u bjelini krajolika.
previše je sunca i mlačnog zraka odjednom
a onda se prepustim
neka toplina me iznutra preobrati
i zima prestane vladati svojim dugim noćima i ogoljelim granama.
zahvalna sam prirodi koja mi dopušta da budem bar na neko vrijeme njen dio,
da sam sudionik tog trajnog obnavljanja,
mijenjanja
umiranja
i ponovnog rađanja.
2010