Marketing
Lijepa naša birokr(o)acija
zašto bi bilo jednostavno kad se sve lijepo može zakomplicirati
prvo mi je Čovječuljak najavil jučer kao idemo ranije u rovinj
zbog neke svirke koju je šteta propustiti,
istina, treba nam svaki dinar
onda sam shvatila da je to ranije u petak, a ja imam još papire za sredit
koje mi je glupa med. sestra sprčkala, umjesto za dva mjeseca,
kak je sama predložila, isprintala je četri iste doznake
i poslala me doktorici opće prakse da mi otvori porodiljni,
no ova me vratila natrag k njoj, sva u čudu, kao ona to ne radi
sve bi to još i bilo oke da mi nije napravila spačku s komisijom
tvrdeći, kad sam došla tražit uputnicu, da mi to nije potrebno,
jer oni dolaze k njoj, aha, moš mislit, svi jedva čekaju doć k njoj,
onda me zvala nakon mjesec dana da ipak dođem po uputnicu, hitno
i još hitnije odem na komisiju, gdje su me pitali, naravno,
da, di sam ja do sada
i dođem ja tak danas ujutro k njoj, ovo i ono, sve joj objasnim
veli, printer joj je krivo printal, nabrijani neki printer, zmozgom, printa sam
naprinta ona te nove doznake, ona ili printer, ko bi to sad znao
tražim je još dvije uputnice za pulu, pa zakaj za pulu, razrogačila oči
za takaj, kaj to sad ja moram objašnjavat stoti put, zakaj, zakaj,
oni tam imaju rađaonu, čudi se, a, ne, tam se djeca u polju rađaju
a opet nije joj jasno kaj da napiše na te uputnice, dilema velika
ono da mi amputiraju nogu, i presade bubreg,
idem u bolnicu rodit, valda mi treba za to, porod i pregled, ne ona mora znat točno, oke, nazvala bum doktora pa dođem opet, može tak, može, persu
zovemo doktora, veli doktor za porod i predgled, ma da, fakat, sad smo sigurni, opet k njoj, opet se nećka, veli nemre pisat uputnice bez datuma,
a vrijede samo mjesec dana, oke, doći će neko od mojih po te uputnice,
ne može, mi smo na godišnjem
o, fak, ženo, jel može nešt kod tebe, eniting pliz,
piše ipak te uputnice, štambilja, ja sva sretna, riješila sam je se, napokon
jurimo u HZZO sa širokim osmijehom,
kad eto, preusmjeravanje prometa
radovi na cesti, gužva, cisterna zalijeva drveće uz put
dođem tam, pošalje me u drugu sobu, gleda ona papire, gleda
ko da gleda fotke s bratove svadbe, prevrće te papire, proučava
- nisu vam dobre ove doznake -
sva sreća da sam bila na prozoru, skoro mi je pozlilo kad mi je to rekla
i bila sam u stanju pobljuvat joj se po stolu
- kak opet ne valjaju -
- tu i tu u ovu kućicu idu isti datumi, a ove kućice moraju biti prazne -
meni to sve isto, pišu dobri datumi, fućka mi se za kućice, pune i prazne,
nemre uzet korektor i to ispravit, ono, stvarno mi je došlo fejkat trudove
pa da joj uljepšam dan
- ispunite ovo i ovo i ovo i kad vam to isprave donesite do kraja mjeseca -
fala, sestro, pomogli tak i tebi svi, tebi i tvojima, uvijek kad ti zatreba
i sad, tak jadna, ono, jadnija od jadnijeg, odlučim otić do dućana sve po pet
i kupit si badić, spavaćice za bolnicu i nekaj za klinca, da nije i on siroće
- oprostite, jel primate Diners? -
- ne, nažalost. primamo sve ostale kartice -
sve ostale koje nemam.
*********************
Naravno da se nemre samo doma ležat i odmarat, i usput gledat kak trbuh samo raste.
Treba nekad i delat, bez obzira na trudnoću.
I to ne bilo kaj, to je jedan težak psiho-fizički posao, ili tretman.
Ili izlet, doživljaj, ne znam kak bi to nazval. Uglavnom, treba se suočiti s time i poći u hodnike birokracije i otvoriti porodiljni.
Ah, ta naša lijepa biro - kroacija....
Imam sreće pa znam radit nekad u smjenama i ispadne onda i koji slobodan dan u tjednu, onak cijeli, ako ne i dva.
To je odlično, recimo u ponedjeljak svi mamurni idu na posel, a Gjuro na kavu, pardon, nekaj obavljat ( za slučaj ak bu mi ovo žena čitala).
Inače nisam sad skroz neka flegma, više čak možda živac ili nekaj između, ali kaj se tiče obavljanja neke papirologije i hodanja po šalterima i šaltanje od vrata do vrata, tu sam postao ekspert.
Nije uvijek bilo tak, ali godine hodanja te nečemu i nauče, pa nisam valjda zabadava walker ili ti šetač.
Kaj se tiče tog obavljanja u našooj lijepoj birokraciji, svi smo zapravo šetači, svi smo mi onda gjuro :)
Tak nas fino našetaju, da je to milina.
Kak je došlo vrijeme birokracije i u trudnoći, trebalo je to krenut obavljat.
Da sad nejdem u detalje, obavil sam to sa smješkom, razne prijave , odjave, dojave, biljege, pečate, kopiranja papira, iskakanja iz reda jer mi nekaj fali od papira, pa vraćanja na kraj reda jer se ljudi bune kad se vratiš,
početaka pauze baš kad ja moram doći na red, itd.....
Možda me mogu namučiti , ali ne mogu me slomiti. Dolazim naoružan strpljenjem, jer uvijek čekam taj neki slobodan dan koji mi je onda potreban za obavljanje. Recimo da mi treba samo neka potvrda, jedna jedina, ja opet uzmem cijeli slobodan dan, jer nikad ne znaš kod nas kak bu to.
Tak sam i ženi otvaral bolovanje, odnosno porodiljni, i to tek dva mjeseca prije poroda.
Jer uvijek zapravo čekam zadnji tren, i čekam da mi se nakupi više toga odjednom, da odmah to sve riješim odjednom.
Tak da je moja žena stvarno radila skoro do samog poroda.
Jer sam se ja psihički pripremal za obavljanje birokracije.
Odem npr, na pripreme slične onima kad se Kostelići pripremaju za sezonu, ili Filipović za ring.
Ili odem putevima Stipe Božića i osvajam neki vrh , gdje onda kuham čajeve i polako si mantram i opuštam se .
Jer uskoro će borba, borba s hrvatskom birokracijom.
Ponekad mi se čini da je najbolje doći onako obučen u skafander ili nepropusno odijelo , s kacigom na glavi i štitnicima za koljena, laktove i sve i onda dođeš pred vrata ili šalter i veliš : ajde, pucajte, šaltajte me od vrata do vrata, šamarajte, kaj god, nemrete mi niš , spreman sam, hihihihihi :))))
Ili ti ne treba niš od toga, ko meni, jer puca te neka energija da buš uskoro tata.
Kak god, nečime se morate naoružati, jer vani je surov svijet :)
--------
I žena je stvarno radila do zadnjih mjesec i pol trudnoće, dobro se osjećala, a i onaj kapitalista im je daval jedan dio plaće na ruke, tak da bolje da je radila, jer bi na porodiljnom odmah to bilo srezano, odnosno neplaćeno.
A kredit za stan smo već počeli plaćati.
Svaka slučajnost sa bilo čime je totalno neslučajna, ali samo važna napomena je ta da ne zamjeram tetama i stričekima na šalterima, zamjeram njihovim poslodavcima, a dobro znamo tko je njihov poslodavac.
I dobro znamo iz čijeg džepa idu te plaće.
Još uvijek pamtim jednu tetu na šalteru, skroz je bila ljubazna i sve je fino objasnila kaj treba, svaka čast.
PS...sad na kraju se opet kod Gjure pojavio neki poduzetnički duh.
Možda otvorim školu za HOB-ove :)))), ili HOB-ite, kak se to već pravilnije veli :)))
HOB - hrvatski obavljač birokracije - naoružan smješkom, strpljenjem i naravno posebnim zaštitnim odijelom radi lakšeg odbijanja od vrata ili šaltera :))))
Post je objavljen 11.03.2015. u 22:41 sati.