Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nokids

Marketing

Nemaš djecu? Sigurno si bolesna.

Danas sam u jednoj trgovini susrela Draženku. Išle smo zajedno u srednju školu i od tada smo se jako rijetko viđale, uglavnom u prolazu i uglavnom na "bog, kako si?". Međutim, u zadnjih nekoliko mjeseci igrom slučaja dogodilo se da relativno često nailazimo jedna na drugu, pa smo iz onog otuđenog, formalnog "bog, kako si?" prešle i na prisniju spiku, prisjećanje na dobra, stara vremena i tak.

Vidim, Draženka me mjerka ispod oka dok stavljam naranče u kesicu, pa se se nešto nećka, pa krene prema meni... Napokon se odvažila i upitala me: "Čuj, već neko vrijeme te to mislim pitati, pa evo sad ću, reci mi, ovaj, možeš li ti imati djece? Mislim, znam da si u braku i da nemaš dijete. "

Ah. "Ono" pitanje. Koliko god sam se navikla da me ljudi to ispituju, svaki puta osjetim neku nelagodu kad ga čujem. Ne zato što sebe smatram nenormalnom, nego zato jer smatram da onaj tko me to pita nije čist u glavi. Taj živi matricu po kojoj je imanje djece obavezno i za njega je neshvatljivo da postoje ljudi bez djece, a posebno oni koji ne žele djecu. Taj je pripadnik Većine. Nitko tko živi svoj život onako kako bi ga želio živjeti a ne onako kako su mu drugi naredili - neće ti postaviti takvo pitanje. No zanimljiv je slijed logike onih koji to pitaju - oni misle da nemate djecu ne zato što ih ne želite (jer nije moguće da netko ne želi djecu, ona su najveće blago i smisao života, bla, bla) nego zato jer ste - bolesni. Neki vrag nije u redu sa vašom maternicom, jajnicima, hormonima, ili možda sa njegovim spermatozoidima. Da, to je razlog zašto ljudi nemaju djecu - bolest. "Vidiš, draga" nastavi Draženka kao da mi je pročitala misli, " poznajem jednog odličnog doktora, mogu te preporučiti njemu, meni je pomogao jer nikako nisam mogla zatrudniti. Eto, stvarno ti želim pomoći, znam kako boli kad si bez djeteta."

Napokon odlučujem djelovati i prekinuti ovu debilanu: "Ali, mene ne boli što nemam djece. Ja ih, naime, ne želim imati."
Trebali ste vidjeti Draženkino lice. Otvorila je usta kao da joj je nestalo zraka. "A jeli? Stvarno?" promucala je.
"Da. Nikada ih nisam željela imati. Recimo da nisam majčinski tip. A možda ih i ne volim. Tko zna." nastavih, uživajući u njenom zgroženom pogledu.
"Ah, u redu, u redu, oprosti na smetnji i na pitanju," pogubila se Draženka. Vidim, brže-bolje kupi svoju robu i sprema se na bijeg. Uplašila se luđakinje koja ne želi djecu. "Eto, još jednom oprosti, žurim jer moram sina odvesti na trening, nadam se da mi ne zamjeraš što sam te pitala..."
"Ma neeee, ni najmanje," rekoh sa širokim smješkom. Uostalom, u zadnja dva mjeseca ti si treća koja me to pitala, pomislih u sebi. Ni po čemu nisi posebna.

Kasnije kad sam išla kući zamišljala sam Draženku sa svojom obitelji kako im priča: "Zamislite, poznajem ženu koja ne želi djecu. Nevjerojatno da takvo nešto postoji, a učinila mi se tako normalnom..."


Post je objavljen 07.03.2015. u 17:43 sati.