Orion, veliš,
sad oku
prevarantskom i
lijenom nevidljiv,
tek s jeseni,
vide ga opet svi.
Al ja nisam svi,
ja nisam,
hraniteljica tvog
ega,
nikad bijele laži
ne zalijevah,
i nisam lutka
na koncu
Orion mi u
suzi,
u duši
praznina,
do danas
smatrah se
TEBI ravnopravnom,
od danas
ja šutim,
jer mi zabranjeno
govoriti,
moju istinu,
koju tebi drago čuti
nije
Zašto?
Ja čujem boje,
znam koje je
boje vjetar,
sva sazviježda
u mojim
zjenicama odmaraju,
zvjezdana prašina
mi dragocjena,
a rep komete,
ma to sam
JA
A ti me
otpusti,
ako misliš
da ni
Oriona
nisam
vrijedna!
Post je objavljen 26.02.2015. u 22:19 sati.