Marketing
Razmatranje uz mob
19.57 sati Evo ovaj sa tv-dnevnika mi je zaželio da sanjam anđele. Ne znam kako drugačije shvatiti riječi: 'Ugodna vam noć!' Ma dobro do anđela ima još i mogu uraditi večernje razmatranje uz mob. Za knjižicu koju kanim izdati i prije nego prohodam: 'Ah kako je plodno s Kristom raspet biti... KORACI sms knev ABC', valjalo bi napisati nešto o fenomenu 'mojih Pečnik-ovih'. One dvije Olga i Đurđa Pečnik od kada su čule da im je njihov svećenik stradao u 'saobraćajci' nisu imale mira. Čim su bile u prilici obići ga u bolnici to su odmah učinile. I to su činile uvijek subotama. Njihovih najranijih posjeta tom svećeniku u bolnicu se iz opravdanih razloga ne sjećam - jer sam bio u komi. Iz svjedočanstava znam da su dolazile svaki tjedan u bolnicu Krapinske Toplice. Eto mogu se sjetiti koliko su bile požrtvovne. Pune nadnaravnog žara učiniti sve za svećenika Kristova. Donosile mu potrepštine, nosile u servis u Zagreb na popravak što je trebao. Odolijevale su napadima nekih koji su se htjeli zvati više njegovi da bi mogli imati više prava sa njim manipulirati. I kada su me ti neki 'moji' svojim mahinacijama ukrali iz bolnice u Krapinskim Toplicama i prebacili u Zagrebačke bolnice one su ustrajale u obilascima bolnica. Pa kad je takvim i sličnim makinacijama tih samozvanih vlasnika tog svećenika Kristova odvezli u Split, one su ga i tamo našle. Kupovale, donosile, uvijek su dolazile s punim torbama potrepština. Mogu reći taj svećenik što ima robe to su mu moje Pečnik-ove kupile. A u bolnici Krapinske Toplice je bio dovoljno godina i trebalo je napustiti bolnicu makar kao nepokretan. I tad je njihova majčinska ljubav odigrala potrebnu lukavštinu. Jer su znale ako bude odvezen kući u Zagreb tu su nesmetano k tom svećeniku Kristovu mogli i ti neki samopovlašteni. A moje Pečnik-ove su odigrale fantastičnu varku. U dogovoru s mojim isusovcima tog svog svećenika Kristova smjestile su u Krapinu i našle mu izvrsnog fizioterapeuta. I za koju godinu kad je bilo sigurno da mu kod kuće neće moći prići ti samozvani punopravniji slobodno je mogao kući u u Zagreb. I ovdje u Zagrebu gdje ovo pišem mogu reći subote su i dalje dani kad ga obilaze. Sad je to kava na Cvjetnjaku i naša ćakula – bakula. A odemo uspinjačom i do Gospe od kamenitih vrata. Gospi kažem: hvala ti što se brineš za ovcu svoga Sina i daješ mu moje Pečnik-ove da ga paze, za nj se brinu kao na malo vode na dlanu.
Post je objavljen 23.02.2015. u 08:50 sati.