Posve snenog i ne baš bistrog uma idem danas kroz dan, i kroz
laudanumsku maglicu probila se jedino oko tri popodne prepiska o skorom ujaštvu, popraćena ultrazvučnim fotografijama od kojih me svaki put prožmu srsi a danas pogotovo,
trnuo sam od života i ekscitiranosti i sve do poslije ručka osjećao se budnim da budniji ne mogu biti,
razrogačen.
Krv moje krvi.
Medievalno uzbuđenje!
***
Sutrašnjici se ne veselim jer ću dio dana trunuti po šalterima, ali s druge strane...
Post je objavljen 18.02.2015. u 21:38 sati.