Danas sam doručkom, razgovaram s roditeljima o jednoj firmi (kojoj ime neću napisati) i njihovim radnicima. Evo kako stvari stoje. Firma (nazovimo ju SuperFirma) ima zaposlenih oko 50-ak radnika. Radi se o tvornici i 90% zaposlenih radi za ajmo reći, u današnje vrijeme - dobrostojeću plaću (3100 kuna). Susjed je otišao raditi u tu "SuperFirmu" i radio je 6 mjeseci. Nakon 6 mjeseci dali su mu otkaz. Ne zna ni sam zašto. Zaposlili su drugog zaposlenika u roku tjedan dana.
Kako je to tata pričao, meni je to odmah bilo sumnjivo. Tata bi počeo dalje pričati...Zaposlili su jednog tu, ma znaš ga, od ove mali (znate nas Hrvate i način objašnjavanja)...Ine da je dobio otkaz, nego je dao otkaz. Zašto? Zato jer je radio za, pazite sad ovo, 1700 kuna (znači 1400 kuna manje). Radio je dva mjeseca. Prvi mjesec je dobio 1700 kuna i mislio da je zabuna, ali mu je poslodavac (ili kako bi mi rekli - "šef") objasnio da se ne radi o zabuni, nego o poticajima EU-a i da se njemu ne isplati dati više, jer ĆE NOVAC IĆI IZ NJEGOVOG DŽEPA. I sad mi objasnite, dragi moji, da li se isplati za*ebavati u ovoj našoj predivnoj državici? Gdje je tu sad taj "državni inspektorat" kojeg sam toliko puta čuo na televiziji i gdje tu "institucije rade svoj posao"?
Eto, današnji doručak je odlično prošao. Dobio sam još veću želju otići van. Imam osjećaj da je to kao balon, postaje sve veći i veći dok eventualno ne pukne. A kad će mi biti dosta svega, spakirat ću ja kofere i idem.
Post je objavljen 16.02.2015. u 12:20 sati.