"Imamo predsjednicooo!" - vikne Karamarko, onako posnosno. I šta sad? Došla si na vlast i sad ćemo svi raditi, svi ćemo dobivati plaću, svi će biti sretni? Ma nemojte mi prodavati lažna obećanja. *ebeš ti govor kad moraš pitati ne znam ni ja kolko savjetnika da ti ga napišu. Gdje je tvoj glas? Ti si predsjednica - izvoli - vodi nas. Ajmo gledat realno, i ja mogu doći da mi jedan napiše govor, drugi me nauči način prezentiranja, ali to nije to. To je ono što mene smeta. Ta predstava, ti zastori i ti glumci. Od Milanovića, Josipovića, Kolinde, itd. Ali ima i onih koji su mi još draži, npr Pusić, koja diže vladin avion da joj dovuče guzicu natrag u Hrvatsku iz Turske. Ženo Božja, pa da si uzela jedan auto (može biti Audi R8, stvarno nebitno), da si jela i pila svakih pola sata na benzi i da si se napila ko stoka, nebi potrošila kolko si sa tim potezom.
Šalu na stranu, mogla si uzeti jeftiniju liniju, i mislim da bi preživjela.
HDZ ili SDP?
Ovo je nešto što najviše mrzim. U Hrvatskoj u zadnje vrijeme ima sve više stranaka. Ali prije par godina, nisam znao za ništa drugo nego ili HDZ ili SDP. Pitanje je uvijek bilo "Da li glasaš za HDZ ili SDP". Meni je to krivo. Ajmo gledat ovako, kao da me netko pita jesi za Real ili Barcu (uzeo bezveze, govorim iz iskustva jer me ljudi obično to pitaju). Šta sad, pa brate mili, nisu Real i Barca jedini. Ili kad te pitaju "Messi ili Ronaldo?". Ista stvar.
U Hrvatskoj postoji više stranaka od te dvije (koje su, meni osobno, odvratne i jedan od glavnog razloga zašto bih želio van iz Hrvatske.
U zadnje vrijeme sve češće čujem ORAH i Živi Zid. ORAH baš i ne favoriziram, nisu mi oni s tom Holy, za koju se pisalo svašta, šta je sve mutila za SDP-om.
Dok recimo, Živi Zid mi se sviđa, dapače, učlanio sam se u Živi Zid kao simpatizer stranke. Oni su po meni iskreni. Ali brutalno iskreni.
Ima uvijek onih koji govore "joj kaj, oni ti to delaju da dobiju poene, kaj ti znaš". Čekaj malo, ne možeš se staviti u kožu ljudi koji su ostali bez svega. Zamisli da ti banka uzme dom. I šta sad? Imaš još dvoje-troje djece. Šta ćeš im reći kad te pitaju "Mama gdje ćemo spavati" ili "Tata gladan sam"? Ljudi su digli kredit jer im je bilo dobro, imali su siguran posao (tako im se činilo) i sve je bilo na mjestu. S*anja se događaju - treba se naviknuti. Smatram da je za ovo stanje u državi kriva država. Ja sigurno nisam, jer dok su drugi vodili državu, ja sam išao u srednju i nije me bila briga za politiku. Tek u 4. razredu kad smo dobili politiku počeo sam se interesirati. Čak je bio organiziran odlazak u sabor, i trebao sam ići i pisati govor, ali nisam, jer sam išao u tom razdoblju u Rumunjsku. I da sam i išao, dogodilo bi se to o čemu sam pisao na početku. Profesorica bi mi prepravila govor i pomogla bi mi s izgovorom i mimikom lica i tijela. I gdje je tu moje mišljenje? Nema ga. Čitam ono što moram a ne ono što hoću. *ebeš takvu državu.
Nek nam je samo predsjednica živa i zdrava. Ja sam iskreno malo uzbuđen, jer čekam njezine poteze. Na početku se odmah osigurala s onim "tko radi taj i griješi" što je po meni i dobro rekla. Ali kad čovjek griješi malo dulje i nekoliko puta za redom (kao na primjer ministar zdravlja - Siniša Varga), onda bi se ljudi trebali zapitati da li mu je vrijeme za odlazak i da li postoji (a sigurno da postoji) netko tko je sposoban biti ministar zdravlja i tko može voditi funkciju kako spada. Idemo dalje - zajedno za bolju Hrvatsku!
Post je objavljen 15.02.2015. u 14:56 sati.