Marketing
Osovina zla je nekažnjena
Presuda Međunarodnog suda u Haagu uz nedosljednost sudskog iskaza koji nedvojbeno ukazuje na nedosljednost u odlučivanju ipak ukazuje na dosljednost u postupanju.
Nije Republika Hrvatska izgubila na tom sudovanju. Bilo bi žalosno kad bi jedna polufeudalna, zaostala turska provincija Srbija ikako uspjela protu težiti hrvatskoj tužbi (za stoljetni genocid i širenje pod velikosrpskom idejom). Vojvodinu su u stotinu godina naselili posrbljenim življem, Kosovo su stoljetnim terorom pokušali srbizirati (bezuspješno), Makedoniju su stoljetnim (vojno-diplomatskim igrama) razdijelili (prepuštajući 3/4 Makedonije grcima), Crnu Goru su pokušali srbizirati slavenstvom i pravoslavljem, BiH (većinom muslimanski živalj) su GENOCIDOM uništavali a Vlahe pravoslavljem srbizirali (bosanske Hrvate zastrašivali, ubijali i iseljavali), Hrvatsku nisu imali namjeru srbizirati (iako su hrvatske vlahe paravoslavizirali i posrbljavali). Nisu Srbi genocidni, instrumenti produžene ruke (vojno-političko krilo) su u ime Srbije i srba stoljeće provodili genocid (nekažnjeno).
Napretkom međunarodnog prava, iznova se stvarao instrument (genocida) koji je izmicao tom pravu.
Uzmemo li kreatore i tvorce tog prava, onda ćemo spoznati i planere monstruoznog stoljeća krvi i patnje o kojima govorimo.
Nije Tito stvorio sustav koji će nekažnjeno provoditi genocid. Tito je bio priglup.
Britansko-rusko/sovjetsko/ruska antigermanska politika osovine zla tvorac je stoljeća genocida. Srpskog divljanja bez valjane osude i kazne.
Hrvatski faktori u kreiranju tužbe za genocid su izvršili korekturu (dostatnu za povoljan ishod tužbe u korist (ne)optuženih (britanaca/rusa)srba.
Hrvatska je skupo platila tranziciju od integriranosti u područje Srednje Europe (Austro-Ugarska) prema slavenskoj tvorevini (Jugoslavijama), a ne prema vlastitoj samostalnosti.
Ukazati na geostrateško i vojno okružje (našeg stradanja) iziskuje prokazivanje supomagače jedne politike koja nema opravdanja, niti smije imati budućnost, ma što sudovi presudili.
Moramo ukazati na domaće političke snage (osobe i političke ideje) koje su nas (bezrazložno) izložile (nekažnjenom) stoljetnom stradanju. Umanjeni smo teritorijalno, demografski. Preostali su osiromašeni i napaćeni.
I bez lustracije moramo javno osuditi politiku koja nas je izložila strahotnim stradanjima i razaranju, uništavanju. (Bez da prozivamo Srbe i Srbiju; njihove namjere su ionako pod povećalom međunarodnih instiucija.)
Greška je prebacivati težište uzroka i posljedica genocida na Srbiju. Genocid su podupirale (amorfne) političke struje (sljedbenice nekih vanjskih centara moći) koje su nastojale i nastoje ozakoniti takve postupke u samom političkom tkivu Hrvata i Hrvatske.
Uz takve, teško je bilo moguće na sudu prokazati kreatore i supomagače GENOCIDA. Nisu Milanović, Josipović, Pusić, Pupovac, (Bakarić, Blažević, Vrhovec, Šuvar, Račan, ...), ... spomenuti u tužbi (a glavne su karike pripreme, provođenja i prikrivanja genocida).
Nije Hrvatska u pravnom sukobu sa Srbijom (taj bi pravni spor riješila u svoju korist), već ratuje protiv bezlične, zločinačke osovine (antigermanske politike koja se prelama zbog geostrateških razloga preko nacionalnih interesa Hrvatske).
Sud je samo zabetonirao (ne)prokazane zločince dajući poticaja nastavku takve politike (koja neumitno rezultira nastavkom provođenja politike zla).
Ali, ... za našu budućnost moramo prihvatiti sudsku odluku i uistinu se okrenuti od Srbije (koja, izgleda nije, kriva iako se tako osjeća) i pronaći istinske krivce!
Kaznimo domaće izdajice! (i njihove nalogodavce)
Post je objavljen 04.02.2015. u 13:52 sati.