Marketing
Zbogom i hvala
Dugo smo već zajedno ti i ja. Za tebe predugo...a ja bih još... Neizlječiva bolest mi te uzima 
.
A prošli smo svašta...vidjeli smo rijeke i more i planine i slavonske ravnice i varaždinske brege (jedino mi žao što te nisam povela da samnom vidiš gdje se ljube Dunav i Sava, oprosti), divili smo se pčelicama, pticama i nekim čudnim bubama, valjali se u snijegu i gacali poplavljenim poljima, zajedno posljednji put vidjeli 'onu' trešnju (otrpio si moje suze, hvala ti), šetali smo parkovima, mostovima, 'punili baterije' na slapovima...
O, da, i na Brdu si bio samnom svakodnevno, zaneseno smo gledali sutone i čudne oblake, veselili smo se zajedno srnama i zečevima, hvatali fazane (to nam baš nešto i nije uspjelo
), tugovali nad izgorenim hrastom i smješkali se žutokljunom kosu...
Kratio si mi dosadne dane na poslu, proučavali smo cvjetiće do najsitnijih detalja, pokazao si mi i ono što moje ćorovo oko nije vidjelo, bilježio moje uspjele (i one druge) kreacije...
I onda si mi rekao: 'Ne mogu više, star sam, bolestan...'
'Nemoj tako' - rekla sam, 'ona sjenica na šljivi već danima nas čeka...'
Dala sam ti infuziju, izmasirala srce...a ti, ti si samo umorno sklopio oči...
Zbogom Olympus-u moj, hvala ti na svemu i...oprosti, ali prvom prilikom ću te zamijeniti sa mlađim i jačim od tebe
!
Post je objavljen 04.02.2015. u 10:59 sati.