Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/moj-plavi-svijet

Marketing

ISKRENOST


Image and video hosting by TinyPic


ovaj tekst je napisan 6.2.2010. na jednom portalu..

iskrena biti ili ne biti? da se malo podsjetim...

"Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom." - André Maurois

Otvarati sebe na ovakvom mjestu? otvarati sebe na blogu?

Dobro pitanje ... u principu, možeš se otvarati, ali poučena iskustvom i online i offline, uvijek umotano u asocijacije, metafore, tako da, samo ti ili najbliži prijatelji u stvari znate o čemu se radi... glupost je tražiti od drugih sve ono nenamireno što imamo u sebi, jer drugi nam ne mogu dati onu esecijalnu stvar koja nam nedostaje – mi sami sebi, drugi mogu biti samo suputnici na tom putu života, idu usporedo sa nama, ali i razilaze se sa nama – kako u mišljenju, tako i u životu...

Dok nisam imala sebe u sebi, bila sam, recimo ovako: malo čudna i sama sebi :) otkad sam počela živjeti život izvan okvira monitora, virtuale, od tad osjećam da sam se i ja promijenila, ali na ono bolje i dalje se imam :) sebe u sebi, ali nisam više nenamirena i nisam više ljuta na čitav svijet, jer čitav svijet mi i ne može dati ono što sam uporno pokušavala naći – sebe...

Kad sam se promijenila i ostali iz moje sredine su se promijenili prema meni, jer nitko ne voli ''crne rupe'', a to su nenamirene osobe – osobe koje uporno tjeraju svoje – poznam to, jer sam to činila recimo nekih 6,5 godina (od 1.3.1998. do 15.8.2004.), ali sam se opametila...

A kako to da sam se opametila?

Pa dosadilo mi je više takvo stanje bez promjene, ta frustriranost, samoća u gomili, prolaz godina u ništa i prijelaz nikuda ... kraja nema, a ja uporno tjeram svoje :)...

Od 2.12.2003. sam član jednog portala i nagledala sam se svašta, ali samo iza monitora :) nisam nikuda izlazila, prije nego sam otvorila moj stalni nick 'shadow-of-soul', zapalila bih se virtualno ko' budala i emotivno i prijateljski, brisala nickove, blogove; đizus, stvarno je to vrijeme bilo kao vrijeme punog Mjeseca (trajalo je cca 4 mjeseca) :) ...nekontrolirano bih zapadala u iluzije, predrasude, lutanja, zastranjivanja od stvarnosti, spas sam nalazila u pretakanju tih misli u blogove i tako sam počela pisati drugačije, nego sam prije dijelila svoje misli sa bijelim papirom/monitorom i tako, malo po malo počela se kristalizirati jasna slika: želim van iz tog svog zlatnog zatvora gdje sam se sama zatvorila...

E, dok jednog dana nisam otišla u život – otišla sam na ples sa jednom frendicom i ponovo počela živjeti, dosta mi je bilo mene onakve – sjene duše :), ali zadržala sam ovaj nick čisto iz zadovoljstva, da se više nikada ne vratim u onakvu sebe – u tu sjenu duše :) sve ostalo je povijest i mnogi zapisi, pisani u tim mjesecima, ponavljaju se i na mom poetskom blogu, jer ih želim spremiti…

Zbog toga i pišem kad je što napisano (naime, skinula sam dosta toga sa portala gdje sam i počela pisati 1. zbirku poezije "Sjena duše", jer ne bih željela da mi se to pogubi u virtualnoj pustinji, a i ovaj tekst je napisan 7.3.2007. na tom portalu gdje sam počela javno objavljivati moju poeziju, samo sam ga danas malo doradila.

Inače, volim dijeliti svoje misli umotane u raznorazne metafore i asocijacije sa drugim ljudima, to je moja duševna hrana, jer kako vidim, nisam jedina koja piše vlastite stihove bilo u formi pjesme ili proze.

Svatko od nas je našao nešto za sebe, a ja sam tako pronašla svoju – ‘’SJENU DUŠE’’.



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=40496

Post je objavljen 29.11.2017. u 14:25 sati.