Turbulentan dan.
A, svakako moram spomenuti da se cijeli tjedan „razvlačim“ po raznim susretima ovo razvlačim pod navodnicima jer sam u susretima uživala, ali i pod navodnicima jer su na fakultetu započela predavanja, a ja sam bila uvjerena da se početak nastave poklapa sa srednjoškolskom pauzom mog unuka. Babuška i Lolek i Bolek u mojoj osobi, ali nitko me na ništa ne tjera i nemam nikakvog osjećaja krivnje osim odnosa s pokojnom kraljicom majkom, pa sjedim i dalje i uživam. Kraljica majka koja je mrtva već dvadeset godina, ali nadgleda me sa oba moja ramena i glave kaže mi kriva si po svim točkama koje jesi ili nisi napravila, ali i za misli i maštanja svoja i moje vlastite snove. Moje vlastite snove, kaže kraljica majka , koja bi tako sanjala nešto o meni i desetak dana ne bi sa mnom razgovarala jer sam u njenim snovima napravila nepopravljive stvari što se ćudorednosti i morala dotikava.
I tako jutros, dok traje nastava, a ja pojma nemam i mirno sjedim s prijateljicom iz Amerike koja je, nakratko, uslijed obiteljskog razloga tu. Razgovaramo o svemu i svačemu. Najviše o majkama. Priča mi kako je jednom prigodom, imala je svega pet godina, netko sjeo na motor bicikl i ona je naslonila nogu na auspuh i spalila taj dio noge. Skrila se iza žbunja. Bolilo je, ali još više se plašila majke i njene reakcije. Majka ju je zvala, a ona je dugo šutjela. Bila spremna ostati spavati u žbunju samo da ne snosi posljedice, a računala je najmanje na batine. Iziđi neću ti ništa, govorila je majka. Zakuni se na kraju je odgovarala moja prijateljica. Kunem se rekla je majka. Ne vjerujem ti, rekla je moja prijateljica. Zakuni se na svoju mamu. I tek kad se zaklela na svoju majku, moja je, tada mala, prijateljica izišla iz skloništa. Majka je istina nije istukla ali je vikala da je sama kriva jer je glupo sjela na motor bicikl. Curica od pet godina „glupo“ je sjela na motor bicikl. Da, takav je to odgoj bio.
Mračno dvadeseto stoljeće u kojem smo svi živjeli dobro. Imali poslove i stanove. Svega je bilo. Slobode najviše.
A, ja ulazim u samo srce tame. Istraživat ću. Moguće me ubiju kao i onog nesretnog kontroverznog novinara Ivu Pukanića.
A sve je započelo… E sad uzmite to kao priču. Zašto ne bismo o tome pisali.., rekao mi je G.M. Pa sam se mislila. Nekako me i strah. Puno toga ne razumijem. Moje su reakcije uvijek nekako na „ispravno“ . A, onda mi je pala na pamet zgoda iz vremena kad smo prijateljica i ja imale 16 godina. U mračnom prošlom vijeku bile su to jako male godine. Tretirale su nas kao djecu.., ali kako se pokazalo baš i ne svi…
Njen je otac bio ugledni odvjetnik sad već pok. Majka joj je još živa, a naši su odnosi nekako zahladnjeli.
Naime, ja sam u to vrijeme živjela u provinciji i povremeno, na praznike moji su me puštali kod nje. Roditelji su nam bili prijatelji. Njeni su kroz jutro radili, a nas smo dvije nakon malih zadataka, koje su nam davali da nismo besposlene i tako nas učile radnim navikama,odlazile na kupanje ljeti ili zimi na neka druge igre i druženja.
Jedno jutro dok sam miješala nešto u teći, prijateljica je trebalo pripremiti ručak, odlično je već tada kuhala, ja sam pak bila analfabeta onda kao i danas, ušao je u stan njen otac. Došao je do mene otraga. Uhvatio me s obje ruke za prsi i rekao: Miješaj ti miješaj. Samo ti miješaj.
Smrzla sam se. Dugo sam bila djetinjasta, ali ipak mi je bilo jasno da to nije u redu. Ali, išlo mi je kroz glavu: To je otac moje prijateljice. U svakom slučaju autoritet. Nekako sam se iskobeljala iz tog položaja i potrčala potražiti prijateljicu koja je bila negdje po stanu.
Vidjevši me onako crvenu, zajapurenu sjećam se, značajno me pogledala i počela se smijati. Ovo sam njeno ponašanje tek kasnije rekonstruirala kad mi je pokazivala neke stvari… pričala, ali i pokazivala kroz ključanicu spavaće sobe oca u nekom položaju, a ja sam bila sigurna da otac zna da ga gledamo.
Da ne ponavljam sva ta sjećanja, koja sam dugo potiskivala, htjela sam samo reći da je njena majka sumnjala, a kasnije i znala da ona ima seksualne odnose sa vlastitim ocem, ali što me uvijek čudilo, čak je s njom (svojom kćeri) o tome razgovarala… Sve čudnije i čudnije ludo je voljela tu kćer , ali i svoga muža. U svakom slučaju on je u međuvremenu umro, a njih su dvije ostale dobre majka i kćer, skoro pa najbolje prijateljice. Mislit ćete da izmišljam. Naše je prijateljstvo zahladnilo, ali naši su roditelji ostali i dalje prijatelji, a ja sam živjela s tom tajnom praveći se kao da je to bio samo san. Mojoj kraljici majci nikad to nisam ispričala. Nije to bilo moguće. Ne bi mi vjerovali ili bi okrivila mene za njegovo ponašanje. Rekla sam to svom momku koji mi je kasnije postao suprug, ali on me gledao u čudu. Ni on mi nije vjerovao. Kao da sam mu pričala da me je u rijeci Nil pokušao pojesti krokodil, a ja sam ipak uspjela pobjeći. Ta bi mu priča bila vjerodostojnija. Bio je preklasično odgojeni provincijski momak s čvrstom vjerom u Boga i ispravnostima kojima su ga učili. Nije mogao ni slutiti da se takve stvari mogu dogoditi.
Puno je još tu nijansi u razlikama između mog pok. muža i mene, ali ovo je dovoljno. U svakom slučaju odjednom mi je kroz sjećanja na ovu davnu zgodu, postalo jasno da je 'srce tame' koje sam s 'G. M.' mislila istraživati daleko manje zlo baš zato jer se evidentno zlo, kako bi se reklo, nalazi u ustavu, a ovakva obiteljska, društvena zla koja su u ovom novom „prosvijećenom“ vijeku istina našla svoje mjesto u kaznenom zakonu, ipak se provlače između kapi građanskog odgoja u onoj sivoj zoni : Ne talasaj. Ne diraj. To su stupovi društva. Ne diraj u njih, a ako dirneš svi će graknuti; Ti si kriva i pojela si zeca.
Do slijedećeg puta.
Uvijek to možete uzeti kao fikciju.
Post je objavljen 09.01.2015. u 15:04 sati.