Dani osjećam kako padaju poput listova kalendara iz stare filmske montaže - sati prolaze u vožnji sunčanim polupustim ulicama do ambulante, sjedenju u čekaonici u kaputu,
promatranju kako se kašljucavci gužvaju ispred doktorskih vrata i svađaju čiji je prije red,
vožnji sunčanim polupustim ulicama,
kratkom priuštenju nevjerojatnog zadovoljstva boravka u miru knjižnice
lelujanju između polica, prebiranju po hrptovima, brižnom odabiru slučajno zanimljivih svezaka
dolasku kući, ispijanju vrućeg crvenog čaja
pronašao sam savršen omjer za med
radu na nekom tekstu na računalu,
ušuškavanju u zimsko osunčani kauč, ispod mikrofibroznih pokrivača,
sa knjigom u ruci
više iz atmosfere nego ičeg drugog
svijet uokolo gori, kao i obično,
smiču se pariški karikaturisti,
metkom u glavu dokrajčuju se ležeći policajci,
ljudi žučno raspravljaju o prostorima slobode,
skupljaju se po trgovima, sa svijećama na bdijenjima
a ja
ugnježđen sam u svoj prostor slobode
po kojemu su pobacane ispuhane maramice i kore od naranči i upute za antibiotike
taman kako treba
nježno pogledavam sveske posuđene proze,
listam na kauču zbirku kolumni pretenciozno duhovitog studenta književnosti i smijem se u neobrijani brk
dok drugom rukom ispod pokrivača suptilno milujem ženinu nogu,