Cijelu me noć sparina gušila. Okretao sam se u krevetu. Iznojio litre i litre tekućine. Od tajfuna život se još nije vratio u normalu. Vlažnost zraka je još uvijek previsoka, a ventilatori ne rade usred nedostatka struje. La Estrella ima svoj generator, ali nakom deset navečer i on miruje. U toj nesanici čitavu noć sam osluškivao zvukove prirode. Prvenstveno žaba. Iznenadio me broj žaba na Boholu i Cabilau. A ove na Cabilau imaju i posebno glasanje - jako i prodorno, gotovo poput roktanja svinja.
Oko četiri ujutro postalo je malo lakše za spavati, ali ni to nije potrajalo. Ubrzo je izašlo sunce i ponovo počelo žariti, a ja se sa suncem počeo znojiti. U deset sam se odlučio dignuti iz natopljenog kreveta i otići na plažu.
Cabilao nije poznat po nekim spektakularnim plažama. To sam znao i prije dolaska na otok. Plaža pred La Estrellom je uska nakupina pijeska i puno odbačene morske salate čiji se miris širi naokolo. Pet minuta od resorta je druga priča. Tu je plaža šira i čišća. Pod nogama se osjeća ronki zvuk šupljih koralja
Samo su četiri resorta na otoku i, kako je niska sezona, tek je šačica ljudi. A ti ljudi dolaze na Cabilao radi ronjenja.
S japankama sam ušao u vodu i otpješačio kroz trave i mulj tristotinjak metara prema otvorenom moru. Voda je uglavnom tek do pojasa. A onda teren naglo propada i vrijeme je za staviti masku na lice. Na samo tristotinjak metara od obale počinje koraljni greben. Imao sam što vidjeti: mnoštvo raznobojnih koralja i tropskih ribica. Taman kad sam pomislio da sam vidio sve, ukazala se neka nova. Ribice raznih boja i oblika. Neke same, a neke u jatima. Za oko mi zapela jedna nalik Nemu, ali prvu nagradu je uzela druga par centimetara dugačka fluorescentno plava. Bilo je tu i morskih zvijezda, od indigo plavih do isprano crvenih s crnim točkama poput bradavica. Ili točkasta crno-smeđo-bijela morska zmija, koja je pobjegla glavom bez obzira čim me uočila. Ili dvije malene meduze čiji klobuci nisu bili toliko prozirni poput onih iz našeg mora. Znao sam zaroniti i zaletiti se među jata tih šarenih ribica. I ponekad one nisu pokazivale nikakav strah. Otkrio sam da je lakše roniti u ovom moru i da je pritisak na uši puno manji. Mogao sam zaroniti puno dublje i imati koralje u razini svojih očiju.
Ovo je bilo bolje i od Ko Juma prije osam godina gdje se koraljni greben oporavljao od božićnig tsunamija. Ovdje je podvodni svijet bio posve netaknut.
Cijeli sam dan proveo u akvariju...
Relax prije nego li krenem dalje...
Post je objavljen 25.11.2014. u 11:43 sati.