Propada noć i kiša sipa
Ulicom blagi miris lipa
Na duge šetnje nas vuče
A ipak, sve je to juče'
Istina na tugu mi sliči
I zauvijek kraj je priči
Tko temelje na močvari digne
Živjeti ne stigne.
Izborili smo se za tren
A taj tren je izgubljen.
Nepovratno je u vodu palo
Sve do čega nam bijaše stao.
Otrovali smo se krivom pjesmom
I više ne znamo gdje smo
Il' ipak znamo
Da zajedno ne pripadamo...
Post je objavljen 24.12.2014. u 06:51 sati.