Marketing
Pripravljeno za internet, studeni 1999.
4B NEDJELJA DOSASCA
OTAJSTVO KUCE DAVIDOVE (2 Sam 7, 1-5.8b-11.16)
U prvom citanju vidimo da Bog po proroku Natanu obecaje kralju Davidu: “Tvoja ce kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, i tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.” (2 Sam 7, 16) Ako bi smo ostali samo pri Starom Zavjetu, događaji koji slijede zbunjuju. Jer Davidovo će kraljevstvo biti uskoro raskomadano. Nakon smrti njegova sina Salamona od dvanaest plemena, njih deset će se odcijepiti i imati prijestolje u Samariji, da bi potom, godine 722 pr. Kr. bilo sasvim uništeno. Kraljevstvo Judino, nastavljeno Davidovim nasljednicima i upravljano iz Jeruzalema, razoreno je 120 godina kasnije. Za one koji vjeruju samo u Stari Zavjet, prorocanstvo Natanovo ostaje nedokuciv misterij. Njegovo značenje se razotkriva tisuću godina kasnije. Isus, potomak Davidov, utemeljuje duhovno i vjecno kraljevstvo nad svim covjecanstvom. U Novom Zavjetu se objavljuje otajstvo Starog Zavjeta.
NAVJEŠTENO JE MARIJI (Lk 1, 26-38)
To otajstvo Bog po anđelu Gabrijelu objavljuje Djevici Mariji, zaručnici Josipovoj koji je iz kuće Davidove. I po kom Isus postaje zakonski potomak Davidov.
KAKO ZVUČI ANĐEOV POZDRAV
heb. Šalom = Mir s tobom Marijo => "Kraljica Mira"
grč. Haire = Raduj se Marijo => "Uzroče naše radosti"
lat. Ave = Zdravo Marijo => "Zdravlje bolesnih"
Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće bito po čovjeku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koje jadno pritište osuda. A eto tebi se pruža cijena spasenja našega: ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Božjoj Riječi svi smo nastali, a evo umiremo. Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u život. Djevice blažena, to te smjerno moli rasplakani Adam, s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To željno traže ostali sveti oci, tvoji naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvojim koljenima. I s pravom, jer o tvojim ustima ovisi utjeha jadnika, otkupljenje sužnja, oslobođenje osuđenika i konačno spas sve Adamove djece, cijeloga tvog roda. Djevice, brzo odgovori. Odgovori brže Anđelu, a po Anđelu gospodinu. Odgovori riječi i primi Riječ. Izgovori svoju i primi Božju Riječ; izusti prolaznu, a prigrli vječnu. Što oklijevaš, što se plašiš? Vjeruj, ispovijedi i primi! Nek poniznost primi smionost, a ustručavanje pouzdanje. Sad nipošto ne dolikuje da djevičanska prostodušnost zaboravi na razboritost. Razborita djevice, jedino se u toj stvari ne plaši preuzetnosti. Iako je naime stidljivost draga u tišini, sada je ipak potrebnija pobožnost u riječi. Djevice blažena, otvori scre vjeri, usne pristanku, krilo Stvoritelju. Eto željno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. Ah, ako te radi tvog oklijevanja mimoiđe, i ponovno počneš u tuzi tražiti onoga koga traži tvoja duša. Ustani, potrči, otvori! Ustani vjerom, potrči predanjem, otvori ispovijedanjem. I reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Sv. Bernard, Brevijar, sv. I, str. 242)
O MARIJI
Anđeo ju je nazvao Keharitomene - Milosti puna, to je njeno ime i njena bit. Ako je milosti puna, onda je bez ikakva grijeha. Zato je nazivamo Blazena, što zapravo znači Presveta.
Marija = zvijezda mora. “Zvijezda danica” u mračnim trenucima povijesti Crkve i pojedninaca.
Ona je "početak boljega svijeta" kako ju naziva natpis u Hrvatskom svetištu na Trškom vrhu. Pripravila je put Začetniku obnove, ali i sama bila prva obnovljena od Začetnika. Ona je ostvaren čovjek, ono što mi tek postajemo i što ćemo tek postati u definitivnom susretu s Kristom.
Marija je već na Efeškom saboru 431.g. dobila naslov "pobjednica svih zabluda". II Vatikanski sabor to isto potvrđuje govoreći da Marija "u sebi na neki način sjedinjuje i odrazuje najveće istine vjere" (LG 65) Marija je dakle najizvrsniji put do prave doktrine Crkve, najsigurniji put do Krista.
DRUGI VATIKANSKI SABOR O MARIJI
- Najodlicnije je plod otkupnjenja. (SC 103) ... prva potpuno rođena “odozgo”- kćerka svoga Sina
- Sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i ˙arkom ljubavlju. (LG 61)
- Oblikovana od Duha Svetoga. (LG 56)
- Slušala i čuvala riječ Bo˙ju (LG 58)
- Kao djevica, zaručnica i majka - lik je Crkve, koja je također djevica zbog cjelovitosti vjere, zaručnica zbog jedninstva s Kristom, majka zbog rađanja bezbrojne djece. (LG 64)
- Zbog svojih kreposti, Marija je model Crkve (LG 65)
- Ona je odvjetnica, pomoćnica, pomagačica, posrednica. (LG 62)
- Uznesena na nebo, ona je eshatološka slika i početak Ckve kakva ima biti. (LG 68)
planu.
Ivan Pavao II, Marialis cultus: MARIJA JE DJEVICA KOJA:
1. Sluša: pozornost, utihni da čuješ Božji glas, čitaj Sveto Pismo..
2. Moli: molitvom: hvale ("veliča"), prosnom ("nemaju vina"), zajedničkom (na Duhove)
3. Rađa: Bog po meni rađa svoju milost u dušama meni povjerenima
4. Prikazuje: sve najdraže, "ne živim više ja nego Krist u meni"
"Kao što je Isus prije rođenja od Djevice mogao imati Boga za Oca bez majke, tako je, kad se rodio od Djevice, mogao imati jednu ženu za majku bez ljudskog oca." (Tertulijan)
"Krist je bio začet iz djevičanskog krila, ne uzimajući tijelo iz ništavila niti drugim putem već iz majčinoga tijela." (sv. Beda Časni)
"Presveta je Marija sjedinila Kristovu ljudsku narav s Bogom." (Andrija Kretski)
Blagovijest je "početak našega spasenja" (Sv. Beda Časni)
Sveti Bernard na slijedeći način tumači cvijet koji se slika uz Marijino Navještenje: "Cvijet (tj. Krist) htio biti rođen od cvijeta (tj. Djevice) u cvijetu (tj. u Nazaretu - heb. cvijet), u vrijeme cvijeta (tj. proljeća, kad slavimo Navještenje).
Ti nemaš šta iznijeti do sirotinjsko srce i stare ruke s tragovima rada i bezglasne suze, ali Ti placi i moli, majko, jer ko da me izbavi, ako ne teška suza Tvoja na Bozjem dlanu?
(Andrić, Ex ponto i Nemiri, Svjetlost, Sarajevo 1975, 25)
“Ako se bojiš Oca pođi Sinu, ako se bojiš Sina pođi Majci.” (Bernard od Clairvauxa, 12 st.)
MARIJINA PORUKA?
Promatraj Marijine slike i zamijetit ćeš njeno najveće blago, Isusa u njenom naručju.
BLAGOVIJEST
Prevedenica iz grčkog: blaga, dobra vijest. Naš starinski izraz Nazvišćenje. Također se upotrebljava: Anuncijota (Jelsa), Gospa Luncijuta (Komiža), Nuncijata (Blato), Zviestovanje (Hrvati kraj Bratislave u Slovačkoj) Budući da se oko ovog blagdana cijepi voće, blagdan se zove Cipjenica (Hrvati u Mađarskoj i Austriji), a jer se u to vrijeme i sadi zove se i Sadovenica (Podravina), Sedmnica (Ozalj). Naziva se i po mjesecu martu Sveta Marija Marčenica (Istra), Marčena (Omišalj), Marčenica (Novalja na Pagu). Oko Ogulina se naziva i Druga Svetica (za razliku od Prve Svetice, tj. Svijećnice). Tim redom dolaze važniji Marijini blagdani u godini. U Ogulinu za taj blagdan kažu i Glavnjica (za razliku od Iskrice, tj. Svijećnice). Tim se želi reći da je od Svijećnce vrijeme postalo toplije. (“Za glavnju drva je toplije”) [Hrvatsko Slovo, 20. ožujka 1998. str. 18]
Djevica je dala Isusu ljudsku narav, tj. materiju od koje je sazdano njegovo tijelo.
--
Veliki, poznati ljudi ulaze u povijest indirektno.
Kao što je Marija pozvana mijenjati povijest čovječanstva, tako sam i ja pozvan mijenjati određenu sredinu i određeni broj ljudi. Povijest mnogih života ovisi o mojoj vjeri.
4B NEDJELJA DOSASCA: Lk 1, 26 - 38
"Kao što je Isus prije rođenja od Djevice mogao imati Boga za Oca bez majke, tako je, kad se rodio od Djevice, mogao imati jednu zenu za majku bez ljudskog oca." (Tertulijan)
Djevica je dala Isusu ljudsku narav, tj. materiju od koje je sazdano njegovo tijelo.
"Krist je bio zacet iz djevicanskog krila, ne uzimajući tijelo iz ništavila niti drugim putem već iz majcinoga tijela." (sv. Beda Casni)
"Presveta je Marija sjedinila Kristovu ljudsku narav s Bogom." (Andrija Kretski)
Blagovijest je "pocetak našega spasenja" (Sv. Beda Casni)
Sveti Bernard onaj cvijet koji se slika uz Mariju u trenutku navješetnja, objašnjava: "Cvijet (tj. Krist) htio biti rođen od cvijeta (tj. Djevice) u cvijetu (tj. u Nazaretu - heb. cvijet), u vrijeme cvijeta (tj. proljeća).
- Pocetak novoga svijeta
- Zvijezda Danica
- Keharitomene = Milosti puna
Šalom = Mir s tobom Marijo => Kraljica Mira
Haire = Raduj se Marijo => Uzroce naše radosti
Ave = Zdravo Marijo => Zdravlje bolesnih
Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće bito po čovjeku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koje jadno pritište osuda. A eto tebi se pru˙a cijena spasenja našega: ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Bo˙joj Riječi svi smo nastali, a evo umiremo. Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u ˙ivot. Djevice bla˙ena, to te smjerno moli rasplakani Adam, s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To ˙eljno tra˙e ostali sveti oci, tvoji naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvojim koljenima. I s pravom, jer o tvojim ustima ovisi utjeha jadnika, otkupljenje su˙nja, oslobođenje osuđenika i konačno spas sve Adamove djece, cijeloga tvog roda. Djevice, brzo odgovori. Odgovori br˙e Anđelu, a po Anđelu gospodinu. Odgovori riječi i primi Riječ. Izgovori svoju i prim Bo˙ju Riječ; izusti prolaznu, a prigrli vječnu. Što oklijevaš, što se plašiš? Vjeruj, ispovijedi i primi! Nek poniznost primi smionost, a ustručavanje pouzdanje. Sad nipošto ne dolikuje da djevičanska prostodušnost zaboravi na razboritost. Razborita djevice, jedino se u toj stvari ne plaši preuzetnosti. Iako je naime stidljivost draga u tišini, sada je ipak potrebnija pobo˙nost u riječi. Djevice bla˙ena, otvori scre vjeri, usne pristanku, krilo Stvoritelju. Eto ˙eljno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. Ah, ako te radi tvog oklijevanja mimoiđe, i ponovno počneš u tuzi tra˙iti onoga koga traži tvoja duša. Ustani, potrči, otvori! Ustani vjerom, potrči predanjem, otvori ispovijedanjem. I reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Sv. Bernard, Brevijar, sv. I, str. 242)
Veliki, poznati ljudi ulaze u povijest indirektno.
Kao što je Marija pozvana mijenjati povijest čovječanstva, tako sam i ja pozvan mijenjati određenu sredinu i određeni broj ljudi.
Povijest mnogih života ovisi o mojoj vjeri.
LAKŠE JE BITI ANĐEO NEGO MARIJA 4B Lk 1, 26-38; Palma, 22. prosinca 2002.
Evanđelje o susretu Marije i anđela završava riječima: «I anđeo otiđe od nje.» Znači, tako… Nakon što joj je složio čitavu priču, i na njoj izveo čudesa uz pomoć Duha Svetoga – on odlazi, a Mariju ostavlja u problemima. Tako je to s anđelima.
Na pripravi za božićnu priredbu, djevojčica koja je trebala igrati ulogu Marije odlučila odustati. Radije bi, kaže, igrala ulogu anđela. Na pitanje zašto? Odgovorila je: "Puno je lakše biti anđeo nego Marija."
Anđeli na žalost ne možemo biti, ali možemo činiti ono što i oni. Marija nas poučava kako. Daje nam ključ kako na zemlju spuštati nebo. Riječi su to: «Neka mi bude!» Po njima je Marija rodila Spasitelja svijeta; po tim riječima i mi spasenje donosimo nama povjerenima. O njenom pristanku ovisilo je spasenje sviju, o našem pristanku ovise životi mnogih. Ali ne pristaje se tek tako. Pogledajmo kako se sve odvijalo kod Marije, jer tako se i u našim životima odvija.
Bog dolazi u mali nepoznati Nazaret. Velike stvari dolaze s periferije. Velika znanstvena otkrića nastala su po podrumima, veliki glazbenici počeli su po garažama… Velike rijeke izviru u provincijama. I danas velika Božja djela dolaze preko neznatnih. Zapitani o budućnosti svijeta, oči ne treba upirati tek u centre svjetske moći, već u Nazaret, gdje god on bio. A svatko od nas može biti Nazaret, ukoliko dopustimo da se Nazaretski događaj i u nama dogodi: pristati na glas anđela.
Ostaje nejasno – kako je Marija prepoznala da se radi upravo o anđelu, a ne o utvari, autosugestiji, ili plodu njenih želja? Ne piše da ga je vidjela, već samo da mu je čula glas. Anđeo nam dolazi kroz susrete, događaje, i doživljaje. Kako u mnoštvu glasova prepoznati anđelov?
Po tom što govori kao nitko drugi. Dira nam dušu tamo gdje to nitko drugi ne umije. Mariji je rekao da je «milosti puna». Pogodio je ono što je osjećala u intimi svoje duše – da je na osobit način Bogu bliska, bezgrešna od začeća. Bila je to tajna koju samo ona i Bog znaju. Anđela se prepoznaje po tom što nam govori istinu o nama.
I govori nam zašto smo to što jesmo. Mariji je rekao da će začeti Sina Božjega. Artikulirao joj je nejasan glas njenog srca. Izrekao njenu slutnju, ono što nije umjela u svjesne misli oblikovati. To što je na neki dubok, nejasan način predosjećala, anđeo joj iznosi na javu. Anđeli nam otvaraju oči za budućnost koju slutimo.
Marija je uzdrhtala od tolike iznenadne svjetlosti. Ali razboritost je ne napušta. Zbunila se, razmišlja, a onda i argumentirano razgovara s anđelom. Gotovo da se opire volji Božjoj, i na taj način provjerava da li se uistinu o njoj radi. Konačno, kad je srcem i razumom shvatila da je u pitanju djelo Duha Svetoga – izrekla je svoj «Da». Bio je to promišljeni, svjesni, i sveobuhvatni «da». Značio je spremnost da Josipa razočara, da je sunarodnjaci kamenuju, da joj mač boli probode dušu zbog tog Djeteta, da za nj ne nađe mjesta u prenoćištu, i da će ga morati izgubiti kad joj bude najpotrebniji. Marija je u tom trenutku praktički umrla. Potpisala je bjanko mjenicu. Pristala i na ono što bi moglo biti, a da ona toga u ovom trenutku nije svjesna. Izgubila je svoj život poradi Boga, stoga ga je i zadobila. Bog se rodio u njenom životu – i po njoj svima. Poradi tog «da» svi će je naraštaji zvati blaženom.
Razmišljajući o Marijinom «da», sjećam se priče o alpinistu koji se u predvečerje hladnog dana uspinjao sam uz liticu. U jednom trenutku popustila je kopča i kliznuo je po užetu u ponor, ostavši visjeti. A noć je. Počelo se smrzavati. Nigdje nikoga. Zavapi, kao što bi svako u toj situaciji zavapio: «Bože pomozi!» I začuje Božji glas: «Prereži uže!» Kakva ironija, mislio je u sebi. Kao da mi gore može biti, nego je – a sad još ovakav okrutan savjet. Ujutro su ga našli kako visi o užetu, mrtav i smrznut – tek metar od zemlje.
Biti spašen, znači bezuvjetno Bogu reći «da». Po takvom «da» rađamo se u Bogu i on u nama. Takav «da» presudan je za istinski doživljaj Božića.
Post je objavljen 21.12.2014. u 08:23 sati.