Mili svijete podzemnih željeznica i erotičnosti, narode metroseksualni, poštovana gđo Jelinek,
svijet zaista ide u penis krasni, a buduća će pokoljenja odrediti, što je tu okruglo a što kosina i ima li krivica značaj.
Jer, eto, milanović s indignacijom neće u šešeljiju. Kamo nema problema da hrvatski barjak pronesu pusić et al. Ipak, uz neslaganje sa hrvatskim sudjelovanje i izjavu kako je on već bil i nikad niš tam, ipak dakle šalje ove. Za naše nam pare. To je, priznajem, dosljedno, jer osim o budĐetu o njegovom stavu prema civilizacijskim tekovinama govori isto toliko, koliko i on sam u nekom našem škveru nekidan, izrekavši otprilike, kako nema problem sa prodajom nekog brodića nekom tamo mračnom režimu te za pare radije prepušta drugima da komentiraju nedemokratičnost. Da je, ne daj blože, šešelj tako o nama, ne bi ni Pusićka Palilulu vidjela danas. Daleko su Turkmenistan i Beč...
Da okrugli svijet ide u penis krasni, dokazuje i javno mnijenje polovice američana/ju es of ej. Jer da je ok mučiti sumnjivce. Obzirom da te američane bije glas da su religiozni nacionalisti sa viškom oružja, a sad eto nemaju problem mučiti ljude, okrugli svijet svakako ide u penis krasni. Te sam po prvi put netužan, ovo tipkat sa računala mejd in prc, a ne mejd in jueseej.
A što je onomad hilarious clinton zaista radila u ernamha, vrag svakako zna.
Dovoljno puta ponovljena, izjava postaje istinom. Ispreplete se sa vlastitom logikom, poput mašte, poput sjećanja, i eto ga.
Svijet ide u penis, mili moji metrići i drago latentnovlje, jer evo i Otvoreni radio, to je onaj, u kojem cure zadnje slogove izgovaraju kao anal firsttimers, a samo kako bi nas probudile dobrim raspoloženjem… Dakle, ispočetka, Otvoreni radio sladostrasno mantra o navodnoj studiji, po kojoj su ipak dakle muški gluplji od žena. Ni da podrignu mortadelom o ravnopravnosti spolovlja. Ni da muški prdnu (pozdrav, Whoopi) o tome, kako su onda obespravljene.
Dapače, dđingl dana postaje glupača, koja, svršavajući na svoj umni glas u eteru, potvrdu tezi nađe taman u onom degeneriku, koji nije sam uspio došofirati na skijanje. Samoparno, barem.
E sad, da je milanović umjesto pussychcat sa Kinezima u Srbiji, morti bi mu Kitajci ponudili i školu sigurne vožnje za ministre. Zamisli Kinu onoliku, njihovi ministri da ne znaju vozit morali bi mlažnjacima na skijanje. MiGovima. Samo da se čitavi vrate. O dublu za na skijama da ne govorimo.
Evo dođe mi se žrtvovat da umjesto ministra uz pokrivene troškove ja sam odvezem sebe na skijanje i odskijam, te se živ vratim.
Mislim, žene iz Kamenskog (bivša tvornica), iz RIZ-a (bivša tvornica), oni mogu sami riskirat glavu u torbi na cesti u autu. I na skijanju. Ali ne i ministri presvetli.
Kad si u osnovcu, za ne bit na satu trebaš ispričnicu. Kad kao takav budeš ministar, ispričnicu ne trebaš, na službenom si putu. Još u kameru zamahneš balonerom i šiškom (Dreiwettertaft) - dovdđžmrlj!
Ponovimo naučeno. Okrugli svijet ide u kur…. Ups. Krasni.
A da nije okrugao, da je ploča, istim bi ga trebalo zatuć ovakvog. Kao tuđim po gloginjama.
Prije glavne teme – varga, bruko, nestani. I tko te drži nad veceom. I svi okolo. PUF! Aajmoooo!ajmoooo!
Tema glavna, mili moji sladostrasnici i bezrepe susestre i polubraćo:
Nekidan, slika. Na slici, pazuh, indigoplav. Pomislim, opet nešto o obiteljskom nasilju, opet pijana Kata nasrnula na svog Ivana, a u bruci da panično kuca na vrata Ženske kuće, ovaj nije imao kamo i fasovao šljagu.
No ne.
Veli tekst, to je nova moda.
Pazušne dlačundre u boji. Plave, zelene, riđe.
Da se fura po Americi.
Ima li to neke veze sa stanjem te nesretno stvorene nacije, ne znam, iako...
Ali svakako, ja sam taj, koji ljubi unutrašnjost stakala svoj personalnog osobnog vozila na motorni pogon. Jer jednom prečesto sam vrhom nosa u jezi, vrhom želuca u grču, njuškao van iz oblaka znoja žestokog, nesenzualnog, oštroljutogorkog, ne bih li se dočepao oblaka dima cigarete vozača, ili barem luka od ćevapa u smotuljku papira dva reda ispred, u busu.
Pa sad još i da su u boji te dlačundre. Ono, ušla Jaga u Kravarskom, vani plus trispet, a tebi pred očima zeleno. Ništa manje, prekopulozgodna Mirhunisa, konobarica u Klari, dobaci ti onaj kes boje krezubosti, radi kojeg ju obično zamišljaš poleđice, pa još na pozdrav digne ruku i pokaže kapavo slijepljeni žbun pod pazuhom, zeleni.
Iđeš!
A ja se taman krenuo raspitivat', kako protiv svrbeža kad nesretan dlake na prsima potkratiš, pa se tjednima češeš kao majmun koji gleda ljude iza rešetaka. Sad valja puštat' runo i sa ženom dijelit Syose i Garniere.
Hebat će me keramičar kad vidi zelene i pink fleke po pločicama.
Tako da…
Mili moji, gospođo Jelinek, okrugli svijet definitivno ide u penis krasni.
A vi mi stojte dobro.
Jelo Ž.
Post je objavljen 16.12.2014. u 19:54 sati.