Ponekad, u trenucima nemoći, znam zavapiti kako se meni ništa ne događa. Moje su samo glavobolje i neuspješna javljanja na natječaje za posao koja u konačnici dovode do tih glavobolja i strmoglavog pada samopouzdanja.
S nostalgijom se sjećam djevojke koja je bezglavo išla kroz život, zavađala svijet, bila opuštena i plesala na bačvama u disku. Pa se pitam, gdje je nestala mala?
Meni se ništa ne događa. Ne događaju mi se računi, ne događa mi se posao, ne događa mi se čak ni On, jer ni Njega nisam upoznala zbog sebe. Događaju mi se tuđi problemi, tuđe dileme, tuđa, da budem prosta, sranja, koja se u konačnici reflektiraju na moj život.
Ali, bilo bi nepošteno stalno si dopusti takva razmišljanja, jer, nisu sasvim istinita. Puno toga događa se meni i zbog mene. I lijepo i ružno.
2014. godina je na zalazu. Tvrditi da sam u potpunosti odrasla, da sam shvatila bit života i po kojim principima funkcionira svijet bilo bi glupo. Odraslija jesam, shvatila sam ponešto, još uvijek mi je puno toga nepoznato i jedino čemu se mogu nadati da ću dobiti priliku saznavati još dugo.
Bila je ovo teška godina. Ali, bila je i ona prije, i tako unazad... Usudila bih se reći da je to život.
Bila je to dobra godina. Godina puna ohrabrenja i nade.
Borila sam se, kao i svatko drugi, s financijama, računima, ponekom ovrhom, pisanjima tužbi, žalbi, podnesaka i ostalih oblika uobičajenih, svakodnevnih sastavaka. Stresno, ali poučno. Barem to me je naučilo da moram misliti i saznavati i da nema prepuštanja i opuštanja. Na kraju krajeva, tome je sada tako jer se prije nije mislilo i planiralo.
Bila je ovo godina prepuna nazdravljanja. Popila se ponekad čašica za pobjede i čašica za nadu.
Nisam počela vjerovati u pravni sustav, ali, počela sam vjerovati u pojedince koji u njemu participiraju. Nevjerojatno, no, postoje oni koji svoj posao obavljaju pošteno i čestito. Hvala im na tome. Svaki puta kada sam bila na izmaku snaga od straha i neizvjesnosti za budućnost, osvijetlili su (nam) put.
Neki su završili tamo gdje im je mjesto. Možda na samo par mjeseci, možda i ne zbog onoga što su (nam) učinili i možda ne zato da se zadovolje i pravo i pravda, već zato što je nekome u tom trenutku tako odgovaralo, no, svejedno. Niti likujem niti se veselim tuđoj nesreći, ali, svakome po zasluzi i nek' im se vrati samo ono što su oni učinili drugima. Restitucija!
Bila je ovo godina suočavanja sa samom sobom u odnosu prema drugima.
Naučila sam ponešto. Ne mogu reći da sam u potpunosti savladala gradivo. Trudit ću se držati barem onoga što jesam naučila.
Shvatila sam da postoji skupina ljudi kojima ne mogu direktno zamjerati njihove stavove i ponašanje. To ne znači da mi ne smeta, ali, čini mi se da je onda ispravnije na neko vrijeme zašutjeti i ohladiti glavu. Za neke konfrontacije nemam ni snage ni volje. Time sam se bavila u prošlosti i nikad na dobro nije izašlo. Ni u mirnoj ni u žestokoj varijanti. Na kraju svatko nastavi po svome, pa i ja.
Shvatila sam da sam neke ljude s pravom ostavila u prošlosti i da se rupe nekih odnosa ničim ne mogu zakrpati. Neke ljude sam iskreno i duboko voljela, i bila sam spremna svaki put početi ispočetka, dajući našem odnosu još jednu priliku. Svaka ta prilika bila je ignorirana, a što je najsmješnije, popraćena s izjavama koje graniče s ludosti. "Nadam se da će sve biti kao prije, da ćemo popraviti naš odnos. Tako mi je drago da smo opet dobri...." Ostalo mi je samo još jedno pitanje: Zašto se takvi ljudi vraćaju, zašto govore takve stvari a u stvari nisu spremni išta promijeniti i potruditi se. Odrezala sam to kada me je najviše boljelo, kada su se u njihovim životima događale najvažnije stvari. Ionako nisam bila pozvana da budem uz njih. Boli, ali vlastiti integritet mogu sačuvati samo tako da jednom nabrzinu povučem taj "flaster".
S druge strane, neke ljude sam upoznala tek nakon 12 godina. U jednom tragičnom događaju u njihovom životu, mimo svega što se između nas dogodilo, moja savjest i ljubav koju sam za njih čuvala duboko u sebi nisu me ostavili ravnodušnom. Ispružila sam im ruku, pa makar kao potporu. Ni glasa ne ispustiše na to. Srce mi se zaključalo. Nek' im je sa srećom, kao i svakom drugom čovjeku kojeg ne poznajem.
Bila je ovo godina isprobavanja.
U potrazi za poslom, mnogo toga sam prošla. Naučila da nisam nitko i ništa, bez obzira na neuspjehe. Naučila sam da za sve treba i doza hrabrosti i doza ludosti, da se nitko neće za mene boriti ako se sama ne borim i da nitko neće graditi moje samopouzdanje jer je to isključivo moj posao. Naučila sam da nema te veze koju mogu povući i da sam možda glupa što jednu priliku nisam iskoristila. No, i tu mi je savjest mirna, jer Njemu toliko dugujem da nisam imala obraza tražiti još.
Bila je ovo godina "guranja" i održavanja nekih odnosa.
Radi se o ljudima koje volim i koji vole mene. Ma koliko mi je s vremena na vrijeme bila puna kapa njih, ma koliko su me, kako bi rekao jedan poznanik "izuvali iz cipela" ili tjerali da od muke poželim si/im oderati kožu, uz sva lupanja vratima, visoke tonove, ignoriranja itd., oni su dio mene i vrijedi proći i ta iskušenja. Plakalo se i smijalo, vikalo i vrištalo, razgovaralo i šutjelo. I opet ispočetka. Kada bi me netko pitao što je ljubav, rekla bih da je to ljubav, bez obzira o kojem se odnosu radilo. Ne priznajem rečenicu: ljubav ponekad nije dovoljna. Ljubav nije jedan osjećaj, jedno stanje. Ljubav je poštovanje, volja, želja i trud oko nekoga. I još mnogo više. I, uvijek je dovoljna.
Bila je ovo godina zahvalnosti.
Zahvalna sam svima koji su dobronamjerno tu, u mojem životu. Svima koji su me nešto naučili. Svim lijepim pjesmama i dobrim filmovima. Svim prekrasnim izlascima i zalascima sunca. Svom povrću koje je obilno rodilo iako je sađeno u glinenim posudama. Uvijek ljubaznoj "teti" na kiosku. Pristojnim i susretljivim ljudima. Mojoj crnoj njuškici koja grize kad ima loš dan i koja je istovremeno najumiljatije stvorenje na svijetu.
Hvala onima koji su došli i onima koji su otišli....
Hvala Njemu. Njemu koji je moj oslonac i moja hrabrost, moja sigurnost i moj nemir. Hvala mu na zbunjenosti i čudnom smislu za humor, za ohrabrenja i vjerovanje, za trud i ljubaznost, za fakinske osmijehe, nepotrebna ispričavanja i čudna zahvaljivanja...
Hvala Ti, 2014. godino!
Post je objavljen 10.12.2014. u 10:54 sati.