Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mosor2

Marketing

Muzički blizanci

Istekao je rok za prikupljanje potpisa predsjedničkih kandidata i vi s dosadom očekujete da vam ja sad nešto pilim o žaljenja vrijednim likovima koji su se domogli šanse da nam za dobru lovu uskoro sjednu na grbaču.

Međutim, jok. Banana, sinko. Umjesto toga, otvaram beskrajno zanimljiviju temu muzičkih blizanaca.

Vjerojatno vam se kao i meni s vremena na vrijeme desi da slušajući s pola uha radio u autu, naletite na pjesmu koja toliko sliči na neku drugu pjesmu da ih u prvi mah pobrkate. Ne govorim o prepjevima, pa ni o doslovnim plagijatima. Naprosto, dio muzičke fraze neke stvari strašno vas podsjeti na neku drugu stvar.

Nije rijetkost da domaće stvari podsjete na strane - čak ako naši autori i nisu svjesno skidali stranu stvar, moguće je da su oponašali stilove svojih stranih uzora. U ovu se kategoriju ubraja recimo stvar "Stine", kojoj je muziku i stihove još 1987. za Splitski festival potpisao Zdenko Runjić.



Pažljivijem uhu ne izmiče sličnost sa pjesmom "Sassi" Gina Paolija iz 1960. Aranžman je drugačiji, refreni se razlikuju, ali tekst, atmosfera i melodija nepogrešivo ukazuju da se radi o najvjerojatnije nehotičnom Runjićevom hommageu talijanskoj pop klasici.



No, kako objasniti obrnutu situaciju: što ako je starija stvar naša, a novija stvar strana? I još ako je strana stvar veliki hit renomiranog izvođača? Pozivam vas da poslušate poznatu stvar Pet Shop Boysa i Dusty Springfield "What Have I Done To Deserve This?" iz 1987.



Obratite pažnju na frazu koja traje od 0:12 do 0:30 i ponavlja se više puta tokom cijele pjesme.

Poslušajte sad refren stvari "Čuvaj se" Denis i Denis iz 1984. (od 1:00).



Što kažete? Možda je slučajnost, a možda su autori imali sličnu inspiraciju. Možda je netko iz britanskog tima ljetovao kod nas, pa čuo Denise na radiju. Možda je netko iz riječkog tima otišao raditi u bijeli svijet. Ponovo, ne radi se o plagijatu - samo o podudarnosti jednog odlomka.

E, kad ste ovo apsolvirali, evo nečeg stvarno neobičnog. Sjetite se stvari "Pala Tute" američkog banda Gogol Bordello objavljene 2010. Radi se o obradi istoimenog tradicionalnog istočnoevropskog romskog napjeva.



Stvar je bila dosta po radiju, posebno zbog prethodne koncertne suradnje banda s Madonnom:



OK, a sad poslušajte pjesmu Zdravka Čolića "Bez lumbrele" sa Splitskog festivala iz 1972. /kliknite na sliku ispod/



Muziku je potpisao Vilibald Čaklec, a bilo bi zanimljivo čuti kako bi on i tekstopisac Tomislav Zuppa objasnili kako je romski refren "lela lela lela" prešao u ovo neopisivo simpatično "lila lila lila".

Post je objavljen 07.12.2014. u 02:15 sati.