18.39 sati Auff, ja sam sretan gdje si ti... Ma ne znam kako ali baš onako dodirnut nekim daškom, povjetarcem - a čega ako ne Duha Svetoga. Osjećam, mirišem, pipam - eto ne gledam Ga, ali tu je u svemu i svakomu oko mene. Ma ustvari to što sam htio biti sad kao Isusova ovca jesam i imam ono s čime sam htio biti. Znate onaj osjećaj uklopljenosti, prihvaćenosti. Ono možeš biti baš svoj. To imam ovdje gdje jesam. Kao redovnik Isusova ovca. A tko zna možda je ovo dugogodišnje iskustvo RBK (raspetosti na bolesničkom krevetu) trebalo ovako dugo trajati da bih spoznao koliko sam kao Isusova ovca pažen i mažen. Ma to je za ne povjerovati da ce meni Gospodin sutra podrezati noktiće. O hvala Ti hvala Pastiru moj što se toliko brineš za mene, ovcu svoju - bleee!
Post je objavljen 06.12.2014. u 07:35 sati.