Marketing
Zarobljenici vlastitog uma
Antifašizam je kovanica koja se upotrebljava u više značenja ...
Suprostavljanje totalitarnom režimu (koji je nastao kao protuteža komunističkoj napasti) izazvao je najviše protivljenja kod komunista (boljševika; marksističkih komunista).
Otud boljševički antifašizam ustrajno znači nešto drugo do suprostavljanje političkoj ideologiji totalitarizma ...
Samo iskazivanje antifašizma nije dostatno za ocrtavanje osobe ili pokreta koji ističu antifašizam kao svoje obilježje. Biti protiv zločinaca ne isključuje vlastitu zločinačku narav (već se moramo drugim obilježjima potvrditi). Boljševički antifašizam je floskula (govorni ukras) koju je smislio staljinov propagandni aparat, usmjerena je na reaktivnu/reakcionarnu ideologiju (nastalu kao reakcija na međunarodni boljševizam). Zadržava uporabu u proboljševičkim krugovima (titoisti, ...), bez mogućnosti izlaska iz zadanih okvira (zbog svog ograničenog dometa (jezično)).
Marksistička revolucija i internacioalna težnja te revolucije podrazumijeva "zavjeru" svjetskih razmjera. Sam osnivač izvornog fašizma, italijan Mussolini je bio socijalistički novinar koji je osnovao fašističku stranku u Italiji (koja je promicala fašizam). Hipotetski, ako je komunistička internacionala organizirala (a fašizam se predstavio kao najžešća brana boljševičkoj revoluciji) fašistički pokret (kako bi kontrolirala kontrarevoluciju i moguću međunarodnu intervenciju na novonastalu boljševičku državu) (Mussolini je bio novinar i moguće sklon koruptivno-zavjereničkoj ulozi), koji je ideološki ponukao nacistički pokret (kojeg poistovjećuju s fašizmom) postaje jasan mogući (logički) zaplet kojeg nije moguće nadići bez trajnih posljedica.
Komplikacije s fašizmom (i nacizmom) se produbljuju fašističkim zahtijevima (industrijskog kapitala u fašističkim državama) za pravednijom raspodjelom kolonija (pristupa industrijskim sirovinama), čime je fašizam poprimio oblik otvorenog neprijatelja cjelokupnog svjetskog poretka.
Logičnim se činio samo domaćem stanovništvu, jer je postavljao zahtijeve koji su se činili prihvatljivim samo njima. Postavljanjem previše zahtijeva, usmjerenih protiv cjelokupnog svijeta nije bilo obećavajuće. Ako takve zahtjeve pripišemo Mussoliniju (novinar) i Hitleru (spisatelj; najviše je novaca zaradio svojom knjigom Main Kampf) nedvojbeno se nazire urota (vođena izvan okvira fašizma/nacizma).
Ideolozi fašističko-nacističke struje su koruptivno ali ne i stručno profilirane osobe. U svjetskom sukobu (koji je slijedio) svi su nalazili svoje interese (samo su gubitnici bili nespremni).
Zamršenost tih odnosa (činjenično i znanstveno nesagledani u potpunosti) u Hrvatskoj je ostavio "antifašistički pokret" kao profesionalnu orjentaciju malobrojnih plaćenika.
Dugogodišnje oklijevanje povijesno-znanstvenog obračuna s Titom i titoistima kao produktom zamršenih svjetskih odnosa proisteklih iz Drugog svjetskog rata (i hladnoratovskog razdoblja) posljedica je naše inertnosti (i slabosti). Intelektualne.
Slobodan um je zarobljenik svoje slobode ...
Post je objavljen 02.12.2014. u 10:39 sati.