Ovih dana bilo je dosta riječi o ljubavi.
Takvo je razdoblje. Ljubavi treba, bez obzira, svima i svemu.
Pisao bih o događaju koji se zbio prošli tjedan, iako trenutno samo o tome i pišem.
Ovaj post neće biti ništa novo i ništa što već možda niste znali, ali ako netko nije imao posla sa sustavom, čisto da se previše ne razočara.
Dakle naš sustav u ovoj našoj državi ne funkcionira !
To znate. Znate i onu mantru o institucijama.
Znate li da sustav ( društvo) utječe i formira ljude, osim kućnog odgoja, gena i ostaloga ?
To isto znate.
Da li vas zanima ta priča tog jutra, da vidite samo još jedan primjer kako sustav funkcionira i kakvu poruku šalje ?
Naravno da vas zanima :)
Dakle, nakon onoga sa bratom, kad su ga u rano jutro priveli i odveli u policiju ( Oranice), zakazano je suđenje u 8:00 na sudu u Sesvetama.
Pozvani su roditelji kao svjedoci, ja nisam bio pozvan, ali sam došao, pa ako me puste, puste.
Ako ne, bit ću tamo negdje.
Čekamo na sudu u hodniku. Roditelji i ja.
Soba 5. Sutkinja je unutra.
Čekamo. Izlazi sutkinja oko 8:30, pita nas jel došla policija i dovezla brata.
Odgovaramo da nije, i pitam da li ja mogu unutra kada dođe ?
Ne može. Ok. Bit ću vani.
U 9:00 izlazi ponovo sutkinja. Pita jesu li došli ? Nisu, odgovaramo.
Ništa, idem zvati da vidim što se događa, kaže sutkinja.
Izlazi za par minuta i govori : znate šta, oni neće doći. Vašeg sina i brata je policija pustila !??
Njoj upitnik iznad glave, nama još veći???
Pa gdje je on sada, pitamo !?
Ne znam, pustili su ga, a nitko mi to nije javio.
Da li znate što i kako je učinio, pitamo je ? Tu je sutkinja pokazala zainteresiranost i saslušala cijelu priču ( da sad ne ponavljam, sve je u postu od prije par dana).
Nakon tog razgovora zvali smo prvo doma, jer je sin od brata sam doma, da vidimo da nije doma ?
Kad smo nazvali rekao je da se tata nije pojavio, ali da je bila policija i da traže mene !!
Baš mene, i da su pitali gdje ti je stric, i da koliko već ne živi tu, kad im je odgovorio da ne živim ja tamo.
Sad nam više ništa nije jasno. Morali smo otići na policiju da vidimo o čemu se radi.
Majka i ja smo otišli na policiju, a tata doma, za slučaj da se brat pojavi tamo.
Pitamo na policiji zašto trraže mene i zašto je brat pušten ako je trebao u 8 biti na sudu ?
Odgovara plavi foteljaš da nema pojma da mene traže i da su pustili brata oko 5:30 jer je isteklo 24h i po zakonu ga više ne smiju držati.
A di je on, gdje ste ga ostavili?
Ne znam, on je slobodan, ali izdali smo mu zabranu prilaska vlastitom domu 8 dana i ne smije se približiti niti kontaktirati s roditeljima.
Super, velim ja, on je sada negdje vani, a gdje bi on trebao spavati i to?
Pa di hoće, može i na klupi što se mene tiče, kaže plavac.
I to je to.
Probao sam stupiti u kontakt s bratom nakon ovog saznanja, i uspio ga dobiti.
Bio je u kući kod jedne djevojke, na sigurnom, sva sreća.
Dogovorio sam s njim da ćemo se naći i da ću ga odvesti negdje na liječenje, jer nam je dobra sutkinja rekla da bi mu ionako presudila prisilno liječenje.
Kad smo došli doma kod roditelja, nazvali smo sutkinju i pitali kako to da je to sve ovako ispalo s tim suđenjem- ne suđenjem, i ona veli da je došlo do propusta u sustavu i da noćna smjena u policiji nije prenjela jutarnjoj da jave sutkinji da neće doći na suđenje. Tu se sutkinja ispričala za grešku svojih šefova.
Dok mi doma skupljamo stvari za brata i čekam da odem po njega, mamu zove sutkinja i kaže da sad ipak dolazi do preokreta i da ipak sada policija traži brata i da oni kaj su tražili mene zapravo su tražili njega, ali imali su krivo ime zapisano ??????
Ok, kažemo i pitamo sutkinju jel da javimo policiji da znamo di je i da se to konačno okonča.
Veli ona da javimo i da će ga sad policija odvesti kod nje na sud gdje su ga trebali dovesti u 8:00.
Zovemo onog plavca u fotelji i pitamo ga, i veli može, nek ja dođem tam u policiju i da im pokažem gdje je brat.
Dolazim u policiju, oni me čekaju. Objasnim im gdje je kuća, i samo što nisu krenuli, kad ja samo spomenem ono što mi je sutkinja rekla : rekla je gospođa sutkinja da ga sada vozite na sud i da obavijestim roditelje da dođu tamo !
Ovaj me blijedo gleda, uzme telefon i nazove sutkinju.
Sad mi govori da niš od toga , jer veli sutkinja da je tek sad saznala da je policija izdala bratu zabranu pristupa doma i da on to nije prekršio i da ga ne smiju privodit.
Sve opet otpada.
Ali mislim si ja , a to sam mu i rekao tamo u polciji : svaka vam čast majstori, ne znam samo jel bih plakao ili se smijao svemu ovome. I pitam ga : koja smjena sad nije kome prenjela da ste mu izdali zabranu pristupa!??
On me bljedo gleda i neke promrmlja.
Ma ništ, zaboravite, velim i odem. Moram ić po brata, kak sam već odavno mogao.
Ova njihova igra pokvarenog telefona trajala je do nekih 12:00.
Mislim da bi bolje surađivali da su se dovikivali kroz prozor, jer su na nekih 500m zračne linije.
I otišli smo brat i ja u prvu istituciju da pitamo, nema mjesta za njega.
Odemo u drugu, nema mjesta. U svakoj smo bili po dva sata.
Došli smo u treću, ostao je tamo, dobrovoljno , ali i on totalno razočarano, umorno, baš kao i ja.
Eto ,nakon par sati ping-ponga ipak smo nešto napravili.
Došao sam domo oko 18:00.
Naučili smo nešto taj dan. Imamo institucije, imamo ustanove, imamo i državu.
Ali imamo sami sebe, odnosno jedni druge.
Eto, čisto da ne mislite da će vam sustav priskočiti kad ga trebate.Ali sve radi po zakonu.
Nemojte puno očekivati, jer sustav dobro radi kad on treba nešto od vas.
Ali ako već ne pomaže, bilo bi sasvim ok da onda i ne odmaže !!
Post je objavljen 02.12.2014. u 00:42 sati.