Predugo držim dah
Dolazim bez suvišnih pitanja
I odgovor tražim u tvojim očima
Nove cipele i haljina
Ne mogu sakriti strah u očima
I onda ta sva neizmjerna nježnost tvoja
Koja preplavljuje
Jedino mogu okrenuti glavu
Razumijem, - šapćeš,
Pitam se u sebi, Da li?
Otimaš
Vezuješ
Ono što je već tvoje
Još jedna priča, uz kavu i dim
Prizor kao iz domaćih filmova
Natečene oči i komadić sna.
Još jedna stigma za
Ženu koja griješi
(jer voli)
Još jedno divljenje
Muškarcu koji uzima
( jer samo to zna ).