Marketing
Dan za gin tonic
Snimih ga prije točno godinu dana u Nici.
Ringišpil
Što god da kažem, jutros nije moj dan.
U čudne se misli izgubim.
Vrzmam se posvuda kao u nepoznatom kraju.
Ulice kroz koje bih, a nemam pojma smijem li.
Kao neko čudno ludilo, znano, i nestvarno.
Svjesno se gibam lagano, naprijed-nazad
Kao da me kolijevka, ona zagorska ziba.
I pišem, pišem brzo, jer misli naviru.
Guraju se preko reda, samo što mi ne pobjegnu.
Kada bih samo na časak stala sve bi nestalo,
Vrijeme i ja u tom sivilu jutra.
Možda bi bilo dobro, možda za kratko,
Ali što ako nestanem zauvijek, a
Još mi treba poneki dan, možda mjesec
Možda godina još koja
Baš sada kada se sve posložilo ili ipak još nije?
Nemam pojma što se opet dešava, od kuda ta navala
Hrupi kroz svaku poru moga tijela.
Prsti lete preko slova, dok se misli vrte u krug, kao ringišpil.
Tko još nije bio na ringišpilu?
Ludo je letjeti zrakom i umirati od straha, jer što
Ako se otkvače lanci i poletiš prema nebu?
Gdje je zaustavljanje od svega?
Gdje je slijetanje pa makar i od ovog letenja
Bez ringišpila?
Ništa mi znano nije, osim jutra koje se ponovo desi
Kao onog dana kada se ringišpil pokrenuo.
15. 11. 2014.
Post je objavljen 15.11.2014. u 19:12 sati.