Pregled posta

„Slobodno lišće“

Ako se pitate što je to „Slobodno lišće“ kao što sam se ja nedavno upitala ponavljajući gradivo o Vasku Popi, pa riječi ukucate u tražilicu dobit ćete na bezbroj mjesta kratku informaciju da je pjesnik

„… u Vršcu 29. maja 1972. osnovao Književnu opštinu Vršac (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu "Slobodno lišće".

Ili:

„ … in 1972, Popa created “The Literary Municipality Vršac” and began a collection of postcards, which he named Free Leaves, or Slobodno lišće.“

Kakva je bila biblioteka tako lijepog imena, da li je zaživjela ta originalna ideja, kako se manifestirala, je li bila prihvaćena od strane kolega, koliko je trajala, kako je izgledala… ništa od tog nisam uspjela pronaći. Pa, pošto moja znatiželja o toj „biblioteci na dopisnicama“ nije zadovoljena konkretnim podacima, danas malo maštam:

zamišljam književni časopis, bez urednika i cenzure, u obliku drveta na koje slobodno slijeću i listaju dopisnice pristigle na adresu KOV-a; mogu zamisliti i hrpu sličnu opalom lišću koja se iz dana u dan povećava pristiglim poetskim sadržajima; onda vidim niz književnih lepeza, listova spojenih na mjestu fiksne markice na dopisnici koja pripada po jednom autoru; gledam i bijele kutije sa uredno složenim dopisnicama, i sebe kako izvlačim jednu iz abecednog književnog reda pod slovom „L“ i čitam:

Okrećem dopisnicu:

INTIMA

SVIRAŠ
NEGDE IZVAN MOJIH RUKU
TAMO
GDE NEBO JE OGRAĐENO
SUNČANOM TERASOM
KORALNOM KOPRENOM
GDE ORGULJAŠI SVIRAJU
U BUNARE
PRLJAVE
U BUNARE PRAZNE I
KRVAVE
MEĐU TALASIMA SMARAGDNIM
ŽELJAMA PROZRAČNIM

MOŽDA
U OVOM PRELIVU NOĆNIH KIŠA
U OVOM BEZNAĐU BESKRAJA
NE ZNAM GDE
ALI
SVIRAŠ NEGDE IZVAN MOJIH RUKU

P.S.

Dopisnica je tih sedamdesetih godina bila od tvrdog papira, propisanih dimenzija, većeg prostora za pisanje od razglednice, a jeftinija fiksnom poštarinom od pisma. Ne sjećam se da sam je u prošlosti često koristila, ali znam da jesam kada bih na brzinu htjela ispisati suštinu nekog događaja, o kojem ću tek kasnije naširoko ponovo pisati u pismu. Također bih je pisala kada nisam imala dovoljno široku temu za pismo, a imala obavezu javljanja. Osim nekoliko službenih, samo sam od bake i jedne mamine tetke dobivala dopisnice. Ne sjećam se kada su potpuno iščezle iz mog života, a izgledale su ovako.

*
Dobro je da si me podsjetio, hvala. Koristila sam ih i pri učešću u nagradnim igrama.



Post je objavljen 07.11.2014. u 14:34 sati.