ledeni prsti oko filter-duhana,
debelo umotani, a hladni tabani:
cjelodnevna kristalna živost čula
svejedno, gledao sam dan ispod sunčanih naočala iz Kine, i to je dovoljno zadovoljstva.
Vrlo je neobično, saharski, na koži iskusiti razlike od 20 stupnjeva u razmaku 2 dana:
snivanje golo, prekriveno samo tankim filmom znoja i slabašnom plahtom u četvrtak
vs.
snivanje u slojevima, prekriveno zasićenim radijatorskim dahom, i svejedno umzlih udova, od petka nadalje
Je li se tako osjećao Lovro od Arabije?
***
Postavljao sam metalne police, šarafio švedska čuda, i to nakrivo i nasilu;
unosio u sobu biljke za preko zime;
skuhao kavu i predvečer ugostio roditelje, što posljednjih godina postaje sve veći užitak i radost i smijeh (a što samo po sebi donosi neko unutarnje blistanje, I do grow)
i ljubav:
volim ih sve više,
i volim što ih volim sve više,
jer to tako treba i biti,
dokle god smo zajedno.
I sad se - evo - ćutim tužan i sretan i pragmatičan sve u jedan mah,
što je opet jedna od onih emotivnih mišancija,
koju poznaju samo ljudi nakon neke dobi.