Sjećam se, upoznali smo se na nekoj ekskurziji. Do tada nisam znao ni da postojiš. Primakao sam ti se malo sramežljivo. Gledao sam ispod oka da li me netko vidi. Pravio sam se muškarčina koja poznaje život.
Bila si žestoka. Prvi put je ostalo u sjećanju kao neka bol, praznina, stid. Htio sam svima kazati, a u isto vrijeme sakriti se od svih.
Neko se vrijeme nismo viđali.
Onda matura. Sjećam se kao da je jučer bilo.
Ti si bila tu, primamljiva, mirisna, kraljica večeri. Svi moji drugovi su koketovali s tobom, ja više od svih.
Te noći sam se izgubio u tebi. Ne znam ni kad sam otišao sa zabave, ni gdje, ni kako. Ti si bila sa mnom i to mi je bilo dovoljno.
Danima poslije nisam mogao nikome pogledati u oči. Prijatelji, rođaci, svi su me odvraćali od tebe. Govorili su mi da sam mlad, da pobjegnem od tebe. To je bilo nemoguće. Bila si moja radost i moj bol. Nijednog trenutka nisam mogao bez tebe, a s tobom je nastajao užas.
Postala si okrutna, bacala me na koljena. Zbog tebe sam napustio školu, nisam mogao naći posao, počeli su me izbjegavaju i najbliži. Mislio sam da sam tvoj gospodar, postao sam rob.
Želio sam te sve više. Drhtao sam kad sam ti prilazio, fizički sam postao ovisan od tebe.
Počeo sam ujutro čim otvorim oči da trčim na ugao ulice da te sretnem, vidim, osjetim, uzmem.
Volio sam te i mrzio, ti prokleta čašo alkohola.
Post je objavljen 27.10.2014. u 11:15 sati.